Lika na platnu
Kao petnaestogodišnjak peške je iz rodnog ličkog sela Vrebac došao u Beograd, gde je obavljao najteže poslove, ali slikarski talenat doveo je Nikolu Graovca do statusa jednog od najpriznatijih srpskih slikara
Kultura
Traženje svjetlosti
„Ova izložba izraz je želje da se i u naše vreme, umetničkim stvaranjem kao posebnom vrstom podviga, približimo svetlosti i svetosti Hrista Boga Logosa…“, rekao je patrijarh Porfirije na otvaranju izložbe
Udba u roku
Rok kultura je bila korisna za režim u SFRJ jer je bila spontano bratstvo i jedinstvo u praksi. Zato je Državna bezbednost pomagala rok kulturu. Tada se vodilo računa da se među „podobnima“ izaberu najbolji
Muzej nada
Na oko 650 metara kvadratnih Muzej Macura čuva dragocena dela zenitizma, jugo–dade, ruskog i poljskog konstruktivizma, srednjovekovne avangarde, beogradskog nadrealizma, grupe Eksat 51 i Gorgone…
Milion želja
Prvi stih „Za milion godina“ otpevao je Oliver Mandić, a zatim su pevali: Željko Bebek, Bajaga, Zorica Kondža, Aki Rahimovski, Slađana Milošević, Dado Topić, Zdravko Čolić… Bila je to poslednja velika stvar u kojoj je učestvovala cela Jugoslavija
Zastave na čekanju
„HNK se našao u problemu kako danas prikazati političke lomove pri stvaranju zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a ne zbog ′nepredviđene ozljede člana ansambla′ kako je to predstavljeno“, smatra Snježana Banović, nekadašnja ravnateljica Drame HNK-a
Odlazak pjesnika
U praktično cijeloj srpskoj javnosti, i u Prvoj i u Drugoj Srbiji, ako danas ima smisla koristiti te dihotomije, umjetnička vrijednost Simovićeve poezije i dramskog pisma nije dovođena u pitanje
Predstava našeg doba
„Aždaha“ se približila našem vremenu kao sublimacija kaosa i života koji živimo ili kao mješavina panka i 1914. godine kada se zbiva radnja ove drame. Ona nije historijska epopeja nego kritički osvrt na današnje vrijeme
Tradicija kao kriterijum i kao inspiracija
Tradicija nije okamenjena, mrtva forma prošle kulture koju čuvamo u neizmenjenom obliku i neprekidno je ponavljamo, ostajući tako zatočenici prošlosti, već je uvek reč o živoj tradiciji, prema kojoj se nove generacije, po pravilu, stvaralački odnose, birajući ono što smatraju za neupitne društvene i umetničke vrednosti, vredne čuvanja i prenošenja narednim generacijama
Arheologija prolaznosti: gdje mrtvi i živi sreću sebe
Na brdovitom postjugoslavenskom Balkanu, društva, nepomirena s vlastitim grijesima i traumama, kao da konstantno istodobno žive i svoju sadašnjost i svoju prošlost. Točnije, koliko god se trudili, ovdje kao da ne možemo pobjeći od naših mrtvih, od njihovih davno oblikovanih stavova i djela, osobito kada je riječ o onim negativnim
