Svetinje pod stražom

Manastiri na Kosovu i Metohiji nisu ugroženi samo zato što su stari, niti samo zato što su srpski. Oni su ugroženi zato što sami po sebi govore o kontinuitetu tamo gde se on osporava i gde se relativizuje

Jasenovac, jedini logor koji su logoraši sami oslobodili

Na otvaranju izložbe „Jasenovac – trajna opomena“ Bojan Arbutina,  v.d. direktora Muzeja žrtava genocida, podsetio je da je Jasenovac bio jedini logor koji se sam oslobodio, odnosno to su učinili sami logoraši u poslednjim danima Drugog svetskog rata.

Očevi i sinovi

Ispostavilo se da je Trampov sin došao u Banjaluku na poziv Dodikovog sina, a da je to javnosti prvi obznanio Alijin sin. I šta se na kraju dogodilo u Banjaluci i koliko je to „opasno“ za Sarajevo? U suštini – ništa

Patrijarh Porfirije u Donjoj Gradini: Ne dolazimo ovde samo da se sećamo, već da učimo kako da živimo

„Ne dolazimo na ovo sveto mesto samo da bismo se sećali prošlosti, nego da bismo od Svetih jasenovačkih mučenika učili i naučili kako da živimo sadašnjost, da čuvamo veru u srcu, da ne dopustimo da nam se srce ispuni gorčinom, da ostanemo ljudi molitve, ljudi radosti, mira, istine i pravde, ljudi koji znaju da je život dar Božji i da poslednju reč i poslednji sud ima Bog, Gospodar života i smrti“, rekao je patrijarh srpski Porfirije na parastosu u Donjoj Gradini, najvećem stratištu u sistemu koncentracionih logora Jasenovac

Od krunisanja do bombardovanja

Uskrs je znao biti važan u srpskoj sekularnoj istoriji. Tri Uskrsa su u tom smislu vjerovatno najznačajnija, a slučaj je htio da jedan spada u srednji, jedan u novi vijek, a jedan u moderna vremena

Svetinja koja svijetli u vječnosti

Čovjek ako je Bogom nadahnut, živi i radi za vječnost. Takav čovjek radi za principe vlastitog shvaćanja dobra, radi za svoju porodicu, radi za svoj narod, koji ne mora biti samo srpski, nego i za društvo u cjelini i za sve ljude, kaže otac Pavle, iguman manastira Orahovica

Jugoslovenstvo u kamenu i bronzi

Pre no što je postalo državni program, jugoslovenstvo je za Meštrovića bilo unutrašnji poriv – osećanje da su istorija, patnja i nada južnoslovenskih naroda dublje povezani nego što to priznaju granice i politike