Naslovna fotografija: Miloš Lužanin
Vule Žurić: Živimo u nekoj vrsti tupih, a burnih vremena
Pisac za kojeg je život hirovita razmjena gluposti i patnje
Intervjui
Milisav Savić: Mit o Kosovu najpre su zabeležili hrvatski pisci
Prevodilac, urednik i književnik koji je 1991. odbio NIN-ovu nagradu
Naslovna fotografija: Printscreen
Živojin Rakočević: Problem medija je odsustvo druge strane
Predsjednik Udruženja novinara Srbije i direktor Kulturnog centra Gračanica
Foto: Željko Đekić
Nikola Cerovac: Mržnjom ne smijemo odgovarati na mržnju
Jedan od obnovitelja i predsjednik Srpskog kulturnog društva „Zora“ Knin – Beograd
Miloš Radunović: Svaka izbjeglička priča zaslužuje film za sebe
Reditelj i scenarista prvog igranog filma o izbegličkoj koloni u Oluji
Naslovna fotografija: Damir Špehar, PIXSELL
Boris Mitić: Zagreb i Beograd su savršeno komplementarni
„Zagreb kao grad je podnošljivije mesto za život od Beograda, koji pak ima mnogo bolju kreativnu energiju, uz već poslovični višak entropije. Jedan i drugi su zapravo savršeno komplementarni, kao i Srbija i Hrvatska, istočna i zapadna Evropa, Evropa i ostatak sveta itd.“
Vladimir Nojković: Lepenci su živeli u skladu sa prirodom
Direktor Turističkog prostora Lepenski vir: Čak imam utisak da su nekadašnji stanovnici Lepenskog vira toliko znali o prirodi i prirodnim elementima da mi danas to ne možemo ni da pojmimo
Ratko Bubalo: Vrijeme nije saveznik povratku
Iskustva ne samo srpskih već i hrvatskih i drugih izbjeglica s prostora bivše SFRJ umnogome su ista ili slična. Oni su suočeni s krizom svoga identiteta i na tu krizu različito reagiraju. Neki se čvrsto privijaju za kulturu društva koje su za sobom ostavili, drugi idealiziraju kulturu nove životne sredine i brzopleto odbacuju vrijednosti iz svoje prošlosti
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Dino Rađa: Mladi trebaju razmišljati svojom glavom
Dva olimpijska srebra i dva uzastopna evropska naslova samo su neki od trofeja košarkaške legende
Zdravko Krstanović: Poezija je odbrana od priviđenja
Poezija je odbrana od priviđenja politike, brbljanja dnevnog govora, od zarobljenosti. Nije ni važno hoće li puno ljudi neku poeziju hvaliti ili ne. Život je danas tako linearan i površan, ali ono što je jedino važno jest – sam čin pisanja je nenadoknadiva, božanska stvar
