Manifestacija finog duha
Raške duhovne svečanosti koncepcijski predstavljaju najbolje primjere srpske kulture i umjetnosti i jako im je stalo da povežu prošlost i sadašnjost, nobelovce i narodne instrumente, Srbiju i komšiluk
Kultura
Gluvi jezik
Ovdje je jezik 33 godine sredstvo zastrašivanja, oružje ideološkog i psihološkog terora, što za posljedicu ima mutavost čitave jedne nacije koja se boji da progovori da ne bi pogriješila
Amarkord ili o nostalgiji
Nedavno je obilježeno punih pedeset godina od premijere kultnog filma „Amarkord“ proslavljenog talijanskog redatelja Federika Felinija
Dva lica poraza
To se događa kad se prečicom hoće u svijet – kad na putu s partikularnog u navodno univerzalno, prezrena i „zaostala“ pripadnost koja se zove nacionalna kultura služi samo kao prazna metafora: dobiješ simboličku potvrdu, konkretno svoje rodne i spolne prisutnosti, a i dalje si malen, ponižen i kolonijaliziran
„Openhajmer“ ili o (samo)uništenju
Ono što je problematično iz društveno psihološkog aspekta jest što dominantni dio publike, koji ako ništa drugo barem zna da su bačene nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki, ne pomišlja da današnji svijet promatra kroz taj film nego „Openhajmera“ vidi tek kao napeti blokbaster
Žene u turizmu – kreatori i(li) tek prirodne ljepote
U zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici otvorena je izložba „Žene u promociji turizma u Hrvatskoj“ koja će trajati do 25. avgusta
Matulin Minhauzen među nama
Stvarne „minhauzene“ treba tražiti upravo u vlastitoj okolini, jer svatko od nas poznaje barem jednog. Na ovo nas nakon punih 20 godina izvođenja i dalje podsjeća monodrama „Minhauzen“ redatelja Borisa Kovačevića, u izvedbi Vilija Matule
Dalilend: Dali i Gala, jedna osobnost u dva tijela
„Dalilend“ nije primarno film o Dalijevoj ličnosti, niti o Dalijevoj umjetnosti, već film o Daliju i Gali, o njihovoj interakciji i međusobnom nadopunjavanju
Ingmar Bergman ili o pronalaženju smisla
„Sedmi pečat“ Ingmara Bergmana nije film o srednjem vijeku, već apel za pronalaženjem smisla života uvijen u povijesni film
Jezik na granici
Srpska književnost, ako išta, pa nek se ponovi milioniti put, oduvijek je i istinski bila i ostala, isluženim terminom, policentrična. Njene najvažnije stvari nastale su zapravo izvan matice, a sam književni kanon neuporedivo je brojniji onima koji su stvarali izvan, jezikom deklaracije rečeno, „nacije-države“
