U više objava na društvenim mrežama i portalima navodi se da simbol cvijeta na plakatu izložbe „Srpkinja, heroina Velikog rata“ ima ratno-propagandno značenje ili predstavlja provokaciju.
Iako rođen u blizini Smedereva, Tasić većinu svog života provodi u Labinu. Portretirao je rudare, ali i strojeve. Uz važnost dokumentiranja povijesti radništva, neosporna je i umjetnička vrijednost njegovih radova zasnovana na vrlo kvalitetnom kadriranju, te osjećaju za kompoziciju kojom se naglašava iscrpljenost, ali i ponos labinskih rudara
Prema povijesnim izvorima, Miroslavljevo jevanđelje nastalo je po narudžbi humskog kneza Miroslava Zavidovića na području današnje Crne Gore, dok tvrdnje Slobodana Prosperova Novaka da je rukopis nastao oko Stona i da predstavlja „hrvatski kodeks“ nemaju uporišta u relevantnoj historiografskoj i filološkoj literaturi.
Prema nekadašnjem listu Privrednik žene su s preslicom i iglom još u doba srednjovjekovne srpske države dovele kreativnost i kvalitetu života na visoku razinu, pritom se ističe kako su radile i sve poslove u kući, preuzimale svu brigu za djecu, a istodobno i radile u polju s muškarcima
Tvrdnja da je „Za dom – spremni“ samo inačica starijih vojnih pozdrava nije točna. Povijesni izvori pokazuju da se taj poklič prvi put pojavljuje u ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne u Austro-Ugarskoj ili ranijim razdobljima.
Ključni Privrednikov ideal je zajedništvo – zajedništvo Srba, zajedništvo radnika i zajedništvo poštenih ljudi. „Bez društva nema junaštva – to znači da Srbi prilaze u zajednicu, kako bi jedan drugom pomagali…“
Uspostava NDH Milinovima je, kao i ostalim Srbima, donijela samo zlo. Najprije im je oduzeta sva imovina, a do kraja 1941. u Jadovnu su ubijeni Svetozar i njegova supruga, te četvorica sinova. Jedini je preživio Svetozar mlađi
Rođen u Vukovaru, dopisnik Srbobrana iz Beograda, pokretač više novina i časopisa, pisac i dramaturg, bibliotekar, umro je 1932. u Novom Sadu. Iza njega kao značajnog nacionalnog pregaoca ostala su mnoga djela na kulturnoj sceni Vojvodine
Tvrdnja prof. Tade Jurića da su Hrvati u 19. stoljeću bili dvostruko brojniji od Srba počiva na selektivnom korištenju nepouzdanih i metodološki spornih izvora. Kada se uzmu u obzir prvi usporedivi popisi stanovništva, pokazuje se da je razlika između Hrvata i Srba bila daleko manja od dvostruke – iznosila je tek nekoliko postotaka.
Pupinovo naselje je jedno od prvih stambenih blokova podignutih u poslijeratnom Zagrebu, a nastalo je u periodu između 1947. i 1949. godine prema konstrukcijama arhitekta Kazimira Ostrogovića, kao sjeverna polovica današnjeg popularno zvanog Voltinog naselja
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
