Malo je kulturnih iskustava koja i danas jednako povezuju ljude na prostoru bivše Jugoslavije kao što to čini „Leptirica“. Strah koji je stvarao Đorđe Kadijević postao je dio kolektivnog pamćenja nekoliko generacija.
Koliko god Smiljan bilo mjesto Teslina krštenja i odrastanja, stvarno mjesto njegova rođenja je obližnja Štikada gdje se na putu za Gračac u zaprežnim kolima porodila Teslina majka Đuka. U nedalekom Raduču se rodio njegov otac Milutin, budući pravoslavni sveštenik, koji je poslije službovao u Štikadi, Smiljanu i Gospiću. U Tomingaju rođena je Teslina majka u uglednoj srpskoj svešteničkoj porodici Mandića, a po čijem djedu Tomi je mjesto dobilo ime…
Kada se kralju Aleksandru rodio treći sin, dao mu je ime Tomislav, po hrvatskom kralju. Ubrzo potom malenom su se kraljeviću došli pokloniti duvanjski fratri s molbom da se Duvno preimenuje u Tomislavgrad u njegovu čast
Dejan i Margita Dubajić bili su jedan od najpopularnijih bračnih parova zagrebačke kulturne scene dvadesetih godina prošlog stoljeća. On karlovački Srbin, ona mađarskа Židovka, ostvarili su nezaboravne uloge u Tijardovićevoj „Maloj Floramye“. Oboje su bili kabaretski glumci i operetni pjevači, članovi ansambla zagrebačkog HNK-a
Medijski napisi o „provokaciji“ na promociji autobiografije Vlahe Bukovca u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u Puli pogrešno interpretiraju karakter događanja
U više objava na društvenim mrežama i portalima navodi se da simbol cvijeta na plakatu izložbe „Srpkinja, heroina Velikog rata“ ima ratno-propagandno značenje ili predstavlja provokaciju.
Iako rođen u blizini Smedereva, Tasić većinu svog života provodi u Labinu. Portretirao je rudare, ali i strojeve. Uz važnost dokumentiranja povijesti radništva, neosporna je i umjetnička vrijednost njegovih radova zasnovana na vrlo kvalitetnom kadriranju, te osjećaju za kompoziciju kojom se naglašava iscrpljenost, ali i ponos labinskih rudara
Prema povijesnim izvorima, Miroslavljevo jevanđelje nastalo je po narudžbi humskog kneza Miroslava Zavidovića na području današnje Crne Gore, dok tvrdnje Slobodana Prosperova Novaka da je rukopis nastao oko Stona i da predstavlja „hrvatski kodeks“ nemaju uporišta u relevantnoj historiografskoj i filološkoj literaturi.
Prema nekadašnjem listu Privrednik žene su s preslicom i iglom još u doba srednjovjekovne srpske države dovele kreativnost i kvalitetu života na visoku razinu, pritom se ističe kako su radile i sve poslove u kući, preuzimale svu brigu za djecu, a istodobno i radile u polju s muškarcima
Tvrdnja da je „Za dom – spremni“ samo inačica starijih vojnih pozdrava nije točna. Povijesni izvori pokazuju da se taj poklič prvi put pojavljuje u ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne u Austro-Ugarskoj ili ranijim razdobljima.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
