Sukobi oporbe i vlasti posljednjeg desetljeća su bili svakakvi, ali ova razina optužbi koja udara u same ustavne temelje i podjelu vlasti još uvijek nije postojala, barem u Plenkovićevoj eri. Ako se ovakav tempo nastavi i pojave se novi kriminalni procesi ili istrage koji imaju prizvuk političkih obračuna, Hrvatska će se vrlo brzo naći u značajnoj političkoj krizi kakvoj dugo nismo svjedočili

Dok je javnost slušala taktove Tompsonovih hitova i čitala medijske napise o Glavaševoj presudi, gotovo neopaženo, ali sa neupitnom pouzdanošću počela je još jedna sezonska aktivnost, dobro poznata svima koji su poslednjih decenija pokušavali da održavaju vezu sa krajem iz kojeg su izbegli.

Kad se sve sabere, profesorka sociologije Marija Vasić i teolog Vukašin Milićević su tragične osobe. Bog ih je smestio u pogrešno vreme. Mogao je da ih pošalje na Nikejski vaseljenski sabor 787 da se bore protiv lažnih idola. Ili pola veka ranije u Konstantinopolj kod Lava III, da mu ojačaju partijski tim ikonoklasta. I kasnije bi im Bog učinio milost, da ih je kao kalviniste pustio na Delft 1566 da razbijaju inventar po crkvama. Ili u Pariz 1789 kad je masa trpala  pozlaćene statuice Majke Božje u džepove. Ovako, mnogo su okasneli. Sve su drugi već razbili i razvukli što se moglo. Ono što je ostalo, predano čuvaju katoličke i pravoslavne crkve.   

U pravoslavlju se materijalna dobra ne gledaju kao apsolutno vlasništvo pojedinca. Čoveku je samo dato da upravlja zemaljskim dobrima, on ne može biti njihov apsolutni vlasnik. Resursi su namenjeni da se dele, a ne da se gomilaju i otuđuju od većine

Hrvati su u Plenkoviću dobili savršenog dobavljača tuđeg i naizgled besplatnog novca u ogromnim količinama. Ali cijena tog besplatnog novca dolazi na naplatu vrlo brzo i to upravo u vidu inflacije. Hrvatska je samo u posljednjih nekoliko godina dobila od EU golemih 10 milijardi eura novih dugova

Priča porodice Stijelja iz okoline Benkovca ima sve elemente po kojima se pamte velike nacionalne tragedije. I negde drugde odavno bi bila deo kolektivnog pamćenja. Ušla bi u čitanke, dokumentarne filmove i školske časove istorije. O njoj bi se snimali filmovi. Umesto toga, šira javnost za nju je saznala preko rijalitija.

Izraz „četnik“ tako se već decenijama u delu hrvatskog javnog i medijskog govora koristi krajnje dezavuirajuće  i iskrivljeno. Tokom devedesetih u velikom delu hrvatskog javnog i medijskog govora služio je kao zbirni naziv za srpske vojne formacije, ali često i za Srbe uopšte, da bi vremenom prerastao u svojevrsnu etiketu. Terminologija je nastavila da živi i izvan ratnog konteksta

Ključno pitanje ove priče nije treba li Hrvatskoj podatkovni centar, niti treba li izvlastiti par vlasnika nekretnina zarad općeg dobra, nego tko će na kraju platiti ovu golemu privatnu investiciju. Privatni kapital ili ipak javni kapital, odnosno novac poreznih obveznika, svih nas

Svojevrsna demonizacija Srbije u hrvatskom političkom prostoru, iako je konstantna i neupitna već decenijama, verovatno da ima više uzroka, kao što uostalom ima i više različitih pojavnih oblika. Od nasleđa devedesetih, preko političke upotrebe tog nasleđa, pa sve do političke zloupotrebe radi animiranja biračkog tela…

Ono što su Milanović i Dabro upriličili ujedno je i najbolji pokazatelj toga zašto je danas ustaški pokret u Hrvatskoj popularniji nego ikada nakon četrdesetpete i zašto se na sve više dječjih igrališta pojavljuju natpisi posvećeni ustaškom pokretu