Firenca i poslednji dani jedinstva Grka i Latina

Patrijarh konstantinopoljski Josif II umro je u Firenci desetog juna 1439, za vreme koncila na kome su se Zapadna i Istočna hrišćanska crkva poslednji put ujedinile. Umro je srećan, jer je ispunio životnu želju, okupio Vizantiju i Rimsko carstvo nemačkih careva u crkvenom i vojno-političkom projektu velike Evrope. Unija je istina umrla pre nego što su se učesnici sabora vratili kućama, ali patrijarh Josif to nije znao. On je ostao u Firenci, u zidnom grobu Crkve Santa Maria Novela, transept desno, iza portreta u stilskom hibridu Istoka i Zapada. „Sada se Firenca brine o meni“, stoji uklesano na kamenoj ploči. Josifov grob je znak pored puta svih izneverenih evropskih unija.

Strah je promenio stranu, opet

Prva stvar koju su najavili deklamatori poetske politike, naša pametna deca, jeste podizanje sajta za zviždače www.denuncijacije_whistleblowing.com. Držali su pobedničku konferenciju za novinare na osvojenoj teritoriji Pionirskog parka, da svi vide kako je egzorcizam nad genium loci bio uspešan. Pozvali su sve poštene da prijave grešne. Prijavite mamu i dedu. Prijavite profesora jer je rekao da ste neozbiljna dečurlija. Ohrabrujte zaposlene da se špijuniraju i uhode, da pišu anonimne prijave. Ko zna, jedna od sto će verovatno biti utemeljena, uz malo sreće i dve. Ostalo će biti osvete, stari računi, ukratko prihvatljiva kolaterala.

Novi dostojni

Dok obećava Srbiju u kojoj se niko neće plašiti zbog svojih stavova, Saičić poručuje da su od više od 40 episkopa Srpske pravoslavne crkve samo šestorica dostojna tog zvanja — i to samo oni koji su podržali studente. Dostojni su, dakle, upravo oni koji ne misle drugačije od njega.

Izlet ili nešto više

Studentska lista uspjela je uvjeriti većinu da je vrijeme da Vučić ode s vlasti, ali ne samo on nego i čitav aparat moći koji se izgradio i ukorijenio proteklih godina. Svi scenariji su mogući i unutarnja borba koju Srbija vodi nije završena.

Neumesno svrstavanje

Uz sva neutemeljena i usiljena osporavanja koja dolaze sa hrvatske strane, ona u srpskom društvu su možda još teže razumljiva. „Djeca Kozare“ mogla su da budu retka prilika da se duboko razjedinjeno društvo okupi oko teme koja ne bi smela da pripada nijednoj stranci

Borba za blagajnu

Građani mogu vjerovati da vlast krade i glasati za nju ako procijene da im ipak jamči mirovinu, plaću, subvenciju, radno mjesto ili barem privid stabilnosti.

Politički rez

Kada je neko pitanje u Hrvatskoj od nacionalne važnosti, razlike između desnice i dobrog dela takozvanog političkog centra umeju naglo da se istope. U Srbiji se pitanja od nacionalne važnosti slabo vrednuju. Istorija, sećanje, kultura, stradanje… lako postaju manje važni od mogućnosti da se na njima politički profitira.

Lijevi kapitalisti

Dok se nekada one koji krše štrajk gledalo u negativnom svjetlu, mejnstrim mediji ovih dana rijetke vozače tramvaja i autobusa koji nisu u štrajku predstavljaju kao heroje, kao super junake, slično kako su slavili osramoćenog Vilija Beroša dok su ga djeca u korona krizi crtali kao bucmastog supermena.

Zlatna deca

Decu smo, navodno zbog njihovog samopouzdanja, poštedeli gotovo svakog suočavanja sa sopstvenim ograničenjima. Кada im svet ne potvrdi sliku koju smo im godinama gradili, reagovaće besom. Ili će potražiti nekoga slabijeg na kome će proveriti svoju moć. A odraslima će to biti u redu dok god mladi tu moć usmeravaju na one koje su isti ti odrasli odredili kao dostojne prezira.

Ples sa EU

Dojam je da je vodstvo EU potpuno hladno prema studentskom pokretu u Srbiji, nema dramatičnih poruka podrške Ursule fon der Lajen i tirada o europskim vrijednostima koje treba zaštititi, o europskom jedinstvu i sličnim floskulama. Nema ničega osim hladne uzdržanosti i uopćenih poruka o važnosti učešća građana u razvoju demokratskog društva.