Dolazi još jedna obljetnica „Oluje“ i upravo taj odnos svih uključenih, na svim stranama, ne samo prema vlastitim, nego i prema tuđim žrtvama i stradanjima bit će najbolje mjerilo jesmo li se u civilizacijskom smislu pomakli korak naprijed

Privrednik je jedan od retkih primera ustanove koja i danas ostvaruje cilj zbog kojeg je osnovana pre gotovo 130 godina. Iza njega stoji čitav niz ljudi koji su mu ostavljali trajnu osnovu za rad.

Pitanje da li je Bilić dovoljno desno za nogometnu reprezentaciju i navijače pojavilo se i na konferenciji za novinare prilikom njegovog predstavljanja. I to je pitanje potpuno razumljivo s obzirom na standard koji je uspostavljen i u kojem je bilo malo ili vrlo malo mjesta za one koji bi navijali za reprezentaciju, a ne uklapaju se u kriterije domoljublja koje gaji današnja hrvatska desnica.

„Nigde kod savremenih evropskih naroda nisam srela takav prezir prema vlastitoj državi. I ovde u EU se mrze političari, stranke i protivnici – ali niko zbog toga ne dovodi u pitanje nacionalnu državnost.“

Nogomet, ako ćemo biti ozbiljni, ne dokazuje ništa u političkom smislu, nije odraz nadmoći, kulture, napretka i kao takav treba biti i tretiran. Nogomet je popularna razbibriga i zabava koja umjesto negativnih emocija treba generirati prijateljstvo, sportsko nadmetanje i zabavu.

Na Gazimestanu se ove godine dogodilo masovno hapšenje, maltretiranje i ponižavanje sa ciljem zastrašivanja. I dogodila se jasna poruka svima koji bi naredne godine poželeli da dođu. Ali u isto vreme dogodilo se da, kako u svojoj reportaži reče pesnik i novinar Živojin Rakočević, „parastos na Gazimestanu izgleda kao susret svih Srba sveta.“

Sukobi oporbe i vlasti posljednjeg desetljeća su bili svakakvi, ali ova razina optužbi koja udara u same ustavne temelje i podjelu vlasti još uvijek nije postojala, barem u Plenkovićevoj eri. Ako se ovakav tempo nastavi i pojave se novi kriminalni procesi ili istrage koji imaju prizvuk političkih obračuna, Hrvatska će se vrlo brzo naći u značajnoj političkoj krizi kakvoj dugo nismo svjedočili

Dok je javnost slušala taktove Tompsonovih hitova i čitala medijske napise o Glavaševoj presudi, gotovo neopaženo, ali sa neupitnom pouzdanošću počela je još jedna sezonska aktivnost, dobro poznata svima koji su poslednjih decenija pokušavali da održavaju vezu sa krajem iz kojeg su izbegli.

Kad se sve sabere, profesorka sociologije Marija Vasić i teolog Vukašin Milićević su tragične osobe. Bog ih je smestio u pogrešno vreme. Mogao je da ih pošalje na Nikejski vaseljenski sabor 787 da se bore protiv lažnih idola. Ili pola veka ranije u Konstantinopolj kod Lava III, da mu ojačaju partijski tim ikonoklasta. I kasnije bi im Bog učinio milost, da ih je kao kalviniste pustio na Delft 1566 da razbijaju inventar po crkvama. Ili u Pariz 1789 kad je masa trpala  pozlaćene statuice Majke Božje u džepove. Ovako, mnogo su okasneli. Sve su drugi već razbili i razvukli što se moglo. Ono što je ostalo, predano čuvaju katoličke i pravoslavne crkve.   

U pravoslavlju se materijalna dobra ne gledaju kao apsolutno vlasništvo pojedinca. Čoveku je samo dato da upravlja zemaljskim dobrima, on ne može biti njihov apsolutni vlasnik. Resursi su namenjeni da se dele, a ne da se gomilaju i otuđuju od većine