Što je Hrvatska dobila zaoštravanjem retorike i otkazivanjem susreta? Što je Srbija dobila optužbama, podizanjem tenzija i spominjanjem Jasenovca? Odgovor je neugodno jednostavan – ništa. Nema vidljivog dobitka za građane, nema stvarnog pomaka, postoji samo politička buka. S druge strane, koristi za aktere su jasnije.

Od odmjeravanja snaga velikih sila, pa do odmjeravanja na rubovima šahovske ploče, sve to upućuje na to da se niti jedan scenarij svjetske budućnosti više ne može isključiti. Trenutak kada rat postane normalnost i kada pijanci po birtijama počinju crtati svoje karte svijeta – trenutak je u kojem mir više nije zagarantiran

Svijet je u Trampovoj Americi dobio kombinaciju kakvu nije vidio od početka Drugog svjetskog rata. Neograničenu vojnu moć u rukama čovjeka koji je spreman ići do kraja i u potpunosti ignorirati postojeća pravila igre

Nakon ove najnovije epizode oživljavanja lika i djela dijelu Hrvata neprežaljenog poglavnika jasno je da je Plenković odustao od crvenih linija u rehabilitaciji ustaškog sentimenta. Valjda pod utjecajem brojki s Tompsonovih koncerata, odlučio je u potpunosti prigrliti taj sentiment koji očito postoji i sve je popularniji.

Borba za iskorjenjivanje ustaškog sentimenta kod hrvatske desnice trajno je izgubljena. Ne postoji ni vanjski pritisak, ni unutarnja politička volja, ni realna šansa da se simbolika „Za dom spremni“ ukloni ili delegitimizira. Naprotiv, svaki pokušaj takve intervencije samo će ojačati otpor desnice

Desetljećima se razvijalo licemjerje međunarodnog poretka i puštalo korijenje. Ono što je vrijedilo za jedne, nije vrijedilo za druge, ono što su mogli privilegirani, neprivilegirani o tome nisu mogli ni sanjati. Jedni su trpjeli sankcije i vojne akcije, a drugi, za ista ili gora kršenja međunarodnih normi nisu trpjeli ništa i još su bili i nagrađivani

Nakon Miroslava Škore koji je uzletio poprilično visoko, a onda sletio na samo dno političkog života, istim putem kreće polako, ali sigurno i Tompson. On čitavu proteklu godinu na svojim koncertima šalje političke poruke, a na posljednjem koncertu se u potpunosti prebacio na dnevnu politiku i pozvao na smjenu zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića

Priča o „ponižavajućih“ šest eura po godini staža zapravo je pogrešno usmjerena. Ne zato što umirovljenici ne zaslužuju više – zaslužuju. Nego zato što taj dodatak nije izraz političke bahatosti ili cinizma, već granice do koje je sustav uopće još sposoban ići.

Dobar dio društva nema nikakvu sposobnost kritičkog razmišljanja i spreman je upiti svaku moguću i zamislivu laž bez ikakve provjere činjenica, samo ako se uklapa u njihov narativ.

Pokušaj nametanja kolektivne odgovornosti jadan je i intelektualno ponižavajući čin jer izjednačava nevine s krivcima, zamjenjujući činjenice emotivnim generalizacijama. Djeca koja plešu u folklornim skupinama nisu odgovorna za političke odluke ili ratne zločine svojih sunarodnjaka prije trideset i više godina, baš kao što današnji Hrvati nisu odgovorni za zločine ustaša