Legendarni zagrebački književni urednik Zlatko Crnković odbija objaviti Kišovu „Grobnicu za Borisa Davidoviča” obrazlažući to komercijalnim razlozima. Tridesetak godina kasnije on će priznati da mu je odbijanje „Grobnice“ bila najgora profesionalna odluka u životu. „Grobnicu za Borisa Davidoviča“ će 1976. godine ipak objaviti zagrebački „Liber“, a kao urednik će biti potpisan Slavko Goldštajn
Navršava se 190 godina od rođenja pjesnika koji je kao nijedan drugi za svoga života, a onda i decenijama poslije, kroz nekoliko epoha i država, osvijetlio i obogatio živote djece gdje god se govori ovaj jezik
Bivši potpredsjednik vlade svjedoči kako su obnovitelji Privrednika u ratna vremena čuvali srpsku imovinu u Preradovićevoj u Zagrebu, kao i o svom angažmanu na povratu te imovine
Link sa Jugoslavijom, ergo sa Srbima, zajednički je „krimen“ praktično svim istorijskim ličnostima koje su devedesetih u Zagrebu ostale bez „svojih“ ulica. Usprkos ustavnom pozivanju na kontinuitet sa odlukama ZAVNOH-a, u praksi su očito promovisane neke druge vrijednosti
Juraj Bahnik, predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba: Želimo da Grad Zagreb bude naš partner i podrška u rješavanju manjinskih problema i na nacionalnom nivou
Navršava se stotinu godina od rođenja velikana hrvatskog filma, Vatroslava Mimice, režisera koji je ekranizirao „Banović Strahinju“
Prvi znaci pada popularnosti zagrebačkih kina uočeni su već u 80-ima s pojavom prvih videoteka, a počela su propadati i gasiti se u 90-ima, jedan za drugim, tiho ali neumitno. Do danas su u Zagrebu zatvorena praktički sva kina koja su bila dio naše mladosti, a bilo ih je u to doba oko trideset
Svjetski poznati geolog i autor knjige „Moj put u nepoznato – od Bukovice do svemira”
Ako govorimo o duši nekog grada, onda ne pitamo statistiku i brojke, nego baš one koji njegovim ulicama svakodnevno nose svoje brige, radosti, životne prekretnice i odluke. One koji ga vole tajno, „bez pisama i razglednica“, podrazumijevano i tiho, ali i one koji iz njega razglednice upravo pišu…
U vrijeme kad izlaze prva dva toma Pekićevih „Pisama iz tuđine“, a oba izlaze u Zagrebu, Beograd i Zagreb, odnosno Srbija i Hrvatska, jedno drugom nikako nisu tuđina. Istorija se, međutim, suprostavila Pekićevoj tendenciji. Kad 1991. bude objavljivao „Poslednja pisma iz tuđine“, zagrebački izdavači, usprkos svemu, neće biti u igri. Knjigu će objaviti beogradska „Dereta“
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
