Ovom predstavom shvatila sam šta znači žrtva za drugog, za porodicu, za djecu, za muža. Danas ljudi neće da se žrtvuju, „jer život je samo jedan“, ali žrtva jeste ispunjenje života, jer se ona daje za nečiji život
Sjećam se razgovora s povjesničarkom Mirjanom Gros, koja je bila s majkom u njemačkom logoru Ravensbrik. Na pitanje da li je iskustvo iz logora s nekim podijelila, odgovorila mi je da nije jer nitko ne bi vjerovao da se tamo tako nešto strašno moglo dogoditi
Milica Bogdanović bila je prva devojka koja je doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu.
Julija Đorđević prva je doktorka nauka u Austrougarskoj. Slikarka Katarina Ivanović bila je prva žena članica Srpskog učenog društva, među njih spada i velika književnica Isidora Sekulić, kao i mnoge druge. Sve te obrazovane žene dolaze iz Vojvodine
Zato sada mnogi u Srbiji ne podnose ni da im se spomene Jugoslavija, jer je smatraju strašnom srpskom zabludom. Srbi sebe vide kao istorijsku naciju. To im je važan deo identiteta
Vikendom sa prijateljem u jednoj kafani u Sloboštini govorio sam stihove i svirao gitaru, ponekad i čitavu noć. Bilo je to zaista lepo i uzbudljivo vreme. To je trajalo do avgusta 1991: tada se videlo da se približava rat
„Aždaha“ se približila našem vremenu kao sublimacija kaosa i života koji živimo ili kao mješavina panka i 1914. godine kada se zbiva radnja ove drame. Ona nije historijska epopeja nego kritički osvrt na današnje vrijeme
To je krajnje opasna tačka grubog i fanatizovanog profanisanja svega svetog i tradicionalnog, posle koje sledi ili potonuće u ništavilo ili buđenje svojevrsnih antitela koje globalizacijska neman luči kao vesnike sopstvene smrti
Ono što je dramatično jeste da je ta antagonistička crta vrlo često prolazila kroz dnevnu sobu mnogih porodica, pa je jedan brat bio Srbin, drugi se odlučio da bude Crnogorac, što je i meni poznato iz moje najuže familije
Kao što je i krsna slava tipična srpska svetkovina koja postoji stoljećima, tako su to i Djetinjci, Materice i Oci koji se proslavljaju tri nedjelje zaredom pred Božić. Ono što je važno u ovom trodijelnom pravoslavnom srpskom običaju je optimizam u ljubavi između roditelja i djece i vjera u snagu porodičnog jedinstva i bezgranične ljubavi
Radio Beograd jedan je od pionira radio difuzije u Evropi. Istog dana 1924. godine kada se oglasio Radio Beograd, oglasio se i Radio Beč, a godinu dana kasnije Radio Moskva i Radio Tokio
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
