Čovjek koji otvoreno veliča ustaškog poglavnika Antu Pavelića kao vođu svih Hrvata, danas je ključna ruka podrške vladi Andreja Plenkovića. Jednostavno rečeno, bez Josipa Dabre u ovom trenutku nema vlade. On je 76. ruka, bez njegove podrške, išlo bi se na nove izbore.
Plenković se tako u 2026. godini našao u nimalo lagodnoj situaciji. Za potrebe opstanka na vlasti guta Dabrine budnice koje slave Hitlerovog saveznika i relativizira tu situaciju do granice apsurda. Nisam ja pjevao, Dabro je, brani se Plenković. Kaže da je lirsko uzdizanje ustaškog poglavnika Dabrina greška, njegov „malo slabiji dan“. On svjesno pjevanje ustaške budnice od strane čovjeka u svojim pedesetima naziva greškom i „slabim danom“ uvaženog zastupnika. Naravno da tu nema nikakve greške. Nije se Dabro poskliznuo pa upao u stanje smanjene sposobnosti rasuđivanja, on je stihove u čast Paveliću otpjevao bez greške. Bez krivog tona, bez krive note. Plenkovićev pokušaj imputiranja nekakvih Dabrinih grešaka tako ostaje samo apsurdni pokušaj relativizacije, tim više što niti Dabro ne bježi od poruka koje je htio poslati. Dabro je ponosni podržavatelj „vođe svih Hrvata i njegove madridske grobnice od zlata“ i istovremeno ključna ruka za održavanje hrvatske vlade u 2026. godini. Ni više ni manje.
Nakon ove najnovije epizode oživljavanja lika i djela dijelu Hrvata neprežaljenog poglavnika jasno je da je Plenković odustao od crvenih linija u rehabilitaciji ustaškog sentimenta. Čovjek je, valjda pod utjecajem brojki s Tompsonovih koncerata, odlučio u potpunosti prigrliti taj sentiment koji očito postoji i sve je popularniji. Izbori su sve bliži, ekonomski rezultati realno sve slabiji, inflacija iz mjeseca u mjesec nagriza dohotke i životni standard i u takvoj društvenoj konstelaciji svaki glas je dobar glas. I dok je u prethodnim ciklusima od radikalne desnice bježao glavom bez obzira, takva praksa je završila. Na sljedećim izborima HDZ će biti i HDZ i Domovinski pokret i Domino i sve što treba za dobivanje svakoga glasa. Hoće li Dabro i u sljedećem mandatu svoje budnice pjevati Paveliću u svojstvu saborskog zastupnika ovisit će o tome hoće li biti na HDZ-ovoj izbornoj listi. U suprotnom parlamenta neće vidjeti jer je HDZ svojom politikom posljednje dvije godine preuzeo apsolutno sve elemente Domovinskog pokreta.
Iako je Plenković izbrisao sve crvene linije za sve glasnije jačanje ustaškog sentimenta, kod njega je jasno vidljiva doza straha da to ne ostane njegova trajna politička ostavština. Rado bi na tom sentimentu dobio izbore, ako mu to ostane jedini način za ostanak na vlasti, ali se grozi pomisli da njegovo vrijeme bude zapamćeno kao vrijeme oživljavanja ideja ustaškog pokreta. Ne bi to bilo dobro za njegovu biografiju i počasna članstva u brojnim uglednim europskim društvima i ustanovama o kojim sanja. Ali, vremena se mijenjaju i to sve brže. Hoće li mu uzgoj i relativizacija filoustaštva za domaće potrebe poći za rukom bez posljedica za njegov međunarodni ugled pitanje je koje ostaje otvoreno i nije isključeno da će mu takav manevar uspjeti. Činjenica da se opasno približavamo 30-im godinama 21. stoljeća može biti samo dobar podsjetnik da se povijest uvijek ponavlja. Sve je više signala da će ono što je nedavno bilo nezamislivo opet postati izrazito dobro prihvaćeno. Osjete to i Dabro i njegovi pajdaši, a osjeti i Plenković koji sve više i sve češće udovoljava tom sentimentu. U slučaju nove velike krize, takav sentiment bit će glavno pogonsko gorivo novih pohoda na osvajanje vlasti.
