Starija publika vjerojatno se sjeća prvih tjedana burne 1991. godine, kada se, uz već uzavrelu političku atmosferu na svim stranama, gasila jugoslavenska država i kada su međunacionalni odnosi, primarno Hrvata i Srba, a onda i svih ostalih, bili sve napetiji. Tada je u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno odigrana predstava „Zastave“ prema istoimenom romanu Miroslava Krleže, koja je govorila o početcima te iste zajedničke države 1918. godine i od tada jednako burnim političkim i međunacionalnim odnosima. Bila je to velika kazališna predstava koja se rascvjetala u najdramatičnije doba bliske prošlosti. Zato je u jesen 2024. godine s velikim zanimanjem dočekana vijest da Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu planira 31. januara 2025. godine premijerno izvesti upravo „Zastave“ na svojoj velikoj pozornici. A onda je, kako se to kaže, iz vedra neba, uslijedio šok. Dana 15. januara 2025. godine na službenoj stranici HNK-a mogli smo pročitati obavijest u kojoj stoji kako „zbog nepredviđene ozljede člana ansambla predstave, a zbog fizičke zahtjevnosti uloge, primorani smo odgoditi premijeru predstave ′Zastave′ Miroslava Krleže koja se trebala održati 31. siječnja. Novi datum premijere je 3. listopada 2025. godine. Predviđenu premijeru nismo u mogućnosti izvesti u ovoj sezoni zbog unaprijed pomno isplaniranog izvođenja repertoara Drame, Opere i Baleta te preuzetih obveza prema pretplatnicima zagrebačkog HNK-a.“

Ova obavijest izazvala je ozbiljne sumnje dobrog dijela kazališne javnosti u Zagrebu. Naime, otkazivanje tako značajne predstave teško je razumljivo „zbog nepredviđene ozljede člana ansambla“, jer u takvim slučajevima, a zbog iznimne važnosti predstave i u kazališnom i u kulturnom i društvenom smislu, pronalazi se u pravilu adekvatna zamjena i predstava se obično odlaže za mjesec ili dva, a ne na način da se preskače čitava, u ovom slučaju proljetna sezona. Stoga smo se obratili pismom Službi za odnose s javnošću HNK-a o razlozima odgode ove premijere i pitanjem zašto nije bila moguća alternacija, zamjena bolesnog glumca ili glumice, koja se uobičajeno pravi u takvim slučajevima. Odgovori koje smo dobili predstavljaju tek proširenu eksplikaciju objašnjenja o odgodi sa službene stranice HNK. „Alternacija u ovakvom slučaju nije bila moguća, jer je riječ o predstavi koja zahtijeva dugotrajnu i temeljitu pripremu ansambla, iza kojeg su višemjesečne probe i kreativni proces. S obzirom na to da je nezgoda utjecala na završni tijek proba, uskočiti u ulogu unutar desetak dana ne bi bilo izvedivo, ni profesionalno prema umjetnicima ni odgovorno prema publici.“ Također, stoji u priopćenju, „kraća odgoda, nažalost, nije bila moguća, jer je cjelokupni raspored ove sezone već unaprijed definiran — ne samo s premijerama, već i s repriznim izvedbama koje su već prodane pretplatnicima.“ Nedugo potom u Večernjem listu izašao je tekst Bojane Radović pod naslovom „′Zastave′ su dokaz da nitko nije viknuo: ′Car je gol′ i da Drama HNK Zagreb i dalje tone“, navodeći da „kulturna javnost s pravom postavlja pitanje što se dogodilo“, te da je objašnjenje iz pres službe HNK-a Zagreb o odgodi zbog ozljede glumca „posve neuvjerljivo.“ Želeći razumjeti novonastalu situaciju, u atmosferi priličnog muka u javnosti o ovoj stvari, obratili smo se Snježani Banović, teatrologinji, profesorici na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i nekadašnjoj ravnateljici Drame HNK-a, koja dugi niz godina prati i upoznata je s djelovanjem ove kazališne kuće. Ona nam je rekla da je u povodu otkazivanja premijere predstave „Zastave“ razgovarala s nekima od HNK-ovih glumaca koji su joj rekli da je ta predstave „već u procesu proba bila na staklenim nogama“, te da se „čitav projekt pogubio“ i da je to razlog otkazivanja ove premijere. Prvo, cjelokupni umjetnički i organizacijski tim ovog projekta, zaključuje gospođa Banović, nije bio dovoljno kapacitiran u odnosu na veliku zahtjevnost i volumen Krležinog romana u pet knjiga, koji govori o stvaranju Jugoslavije 1918. godine i odnose Hrvata i Srba u tom trenutku. Također, čitav projekt je zapeo, smatra gospođa Banović, jer nije bilo jasno, hoće li se ova predstava raditi prema već postojećoj adaptaciju Krležinog romana koju je 1991. godine učinio redatelj Georgij Paro, pripremajući inscenaciju „Zastava“ u Zagrebačkom kazalištu mladih ili po nekoj drugoj adaptaciji, što na kraju nije bilo sasvim jasno. Konačno, kaže gospođa Banović, HNK se našao u problemu kako danas igrati te povijesne junake i za današnje vrijeme aktualizirati doba političkih lomova pri stvaranju zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Sve su ovo bili krupni i nepremostivi problemi koji su HNK udaljili od premijere Krležinih „Zastava“, smatra gospođa Banović, a ne tek „nepredviđena ozljeda člana ansambla“, kako je glasilo službeno obrazloženje na stranici HNK, koje je za kazališnu javnost bilo podosta neuvjerljivo.

Ono što možemo sasvim dobronamjerno zaključiti jest da je prava šteta što ovu važnu premijeru još uvijek nismo dočekali i da nam je kao vjernim kazališnim gledaocima prilično žao što nam, iskreno rečeno, okolnosti i obrazloženja ove odgode i dalje nisu sasvim jasni.