Jedino činjenica da je jedan zabavljač dobio isti orden kao i student Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, koji ga je završio sa svim desetkama u indeksu, izazvala je negativne reakcije u dijelu javnosti Republike Srpske
Sagradili su crkvu, osnovali pjevačko društvo, pokrenuli dva časopisa, igrali pozorišne predstave. Otvorili su i ambulantu i školu, tako da je dosta Bilećana završilo čuvenu rusku školu. Kadeti su se u Bileći zadržali pet godina, sve do 1926.
„Kuća Bukinca“, još jedan od simbola nekadašnje gospodske Banjaluke, nedavno je sravnjena sa zemljom pod naletom urbane modernizacije. Nezaštićena i zaboravljena otišla je u istoriju, a tamo je već odavno vlasnik te kuće, Đorđe Bukinac, vojnik, intelektualac, boem i, prije svega, ljekar i humanista
„U ovoj zemlji su u prošlom ratu mnoga naša braća pravoslavne vjere poginula zato što su pravoslavci. Oni koji su ih ubijali imali su u džepu katolički krsni list. Zvali su se katolici. I ti kršćani ubijali su druge ljude, također kršćane, zato što nisu Hrvati i katolici… Mi bolno priznajemo tu strašnu zabludu tih zalutalih ljudi…“, naveo je u svojoj Božićnoj poslanici 1963. biskup Pihler
U strahu od odmazde sklanja se u Đakovo, gdje živi pod zaštitom biskupa Josipa Juraja Štrosmajera. Tokom boravka u tom gradu suočava se sa dvostrukim problemom. Prvi se ogledao u strahu da ga austrijske vlasti ne izruče Turcima, a drugi u biskupovim pokušajima da ga prevede na katoličanstvo. Iz tog perioda ostale su zapisane njegove riječi: „Mi smo, baš zbog vjere, ostavili i žene i dječicu, svoj zavičaj i ono malo sirotinje. A kad bi htjeli vjerom prevrnuti, prije bi se poturčili, pa bi u svojoj zemlji živjeli slobodno kao i begovi.”
Boks mu je donio mnogo, a odnio zdravlje. Nakon završetka karijere ostao je u svojoj Banjaluci, imao je stan, kafić u koji su zalazili lokalni mangupi i dripci, počesto samo da bi se s njim potukli. Pisao je i pjesme, potpuno neuobičajeno za jednog boksera
U procesu stvaranja današnje BiH početkom devedesetih, bošnjački političari pozvali su se na tekovine ZAVNOBiH-a dovodeći u vezu novu državu, nastalu otcjepljenjem od Jugoslavije, sa odlukama iz 1943. Ovo je na srpskoj strani automatski ocijenjeno kao istorijski paradoks jer su izlaskom BiH iz zajedničke države pogaženi svi principi AVNOJ-a kojem je ZAVNOBiH prethodio
Bio je i upravnik Muzeja Vrbaske banovine 11 godina, sve do 1941, kada je uhapšen od ustaške vlasti i nakon mučenja prebačen u logor Jadovno, gdje je zvjerski likvidiran. Muzeju je podario 57 vlastitih slika koje se danas čuvaju u Muzeju Republike Srpske, a među njima su portreti bana Svetislava Tise Milosavljevića, Petra Kočića i Petra Pecije Popovića, a posebno se ističe slika kralja Petra I Karađorđevića u prirodnoj veličini
Na čelu dva najveća grada u BiH našle su se osobe koje nisu upamtile rat, što je bila dobra osnova za potpuno novi politički iskorak. Međutim, „bajka“ sa dvoje mladih političara u glavnim ulogama završila je neslavno jer od samog početka nije bila iskrena. Na kraju, jedini koji trenutno „povezuje“ dvoje mladih političara je kralj Tvrtko
Vlada Republike Srpske proglasila je teritoriju opštine Han Pijesak vazdušnom banjom jer na tom području vazduh ima ljekovita svojstva. Istim poslom su se bavili i Austrijanci prije više od 120 godina. Ljetnikovac nisu stigli da izgrade
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
