Ima isuviše mnogo simbolike u činjenici da se ATP turnir iz serije 250 „Srpska open“ igra na teniskim terenima sagrađenim na prostoru parka „Mladen Stojanović“ u Banjaluci. O legendarnom ljekaru iz Prijedora sve je poznato, od njegove „mladobosanštine“, prosvjetiteljskog djelovanja, velikodušne pomoći narodu, pa do uloge u Narodnooslobodilačkoj borbi. Tek nešto ozbiljniji hroničari njegovog lika i djela, međutim, znaju da je Stojanović bio, za svoje doba, vrstan teniser, a kruna njegovog sportskog djelovanja bilo je osnivanje teniskog kluba u Prijedoru 1932. godine, koji danas nosi njegovo ime.

Logično je tako da na terenima u parku koji takođe nosi njegovo ime danas zaigra najbolji svjetski teniser, složiće se svi nenaklonjeni Rafaelu Nadalu i Rodžeru Federeru, svih vremena. Naime, zahvaljujući Novaku Đokoviću, Banjaluka je praktično preko noći dobila priliku da organizuje najveći sportski događaj na teritoriji BiH, još od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

Iako u parku već decenijama postoji kompleks teniskih terena prevashodno namijenjenih rekreativcima, postojeća infrastruktura nije bila dovoljna za organizaciju ozbiljnijeg turnira. Na tim terenima već dvadesetak godina odigrava se turnir iz ATP čelendžer serije, što je nekoliko stepenica niže od one koja je proteklih nekoliko mjeseci sagrađena u najvećem gradu Republike Srpske. Na tim čelendžerima, na početku karijere, nastupala su neka kasnije važna imena poput Dijega Švarcmana, Feliksa Ože Aljasima, Viktora Troickog i Janka Tipsarevića. Danas je to dramatično drugačija priča. Uz Đokovića i cijeli tim koji ga prati, u Banjaluku su došli i trostruki gren slem šampion Stanislas Vavrinka, jedan od najatraktivnijih tenisera na planeti Gael Monfis, ruski as Andrej Rubljov i niz drugih kojima je „Srpska open“ bio preči izbor od Barselone, gdje se istovremeno odigrava mnogo jači turnir.

Krajem oktobra prošle godine regionom je odjeknula vijest da Đokovići prebacuju turnir iz Beograda u Banjaluku zbog radova na teniskom kompleksu u glavnom gradu Srbije. Nakon što je najavljeno da će uz već postojeće terene u parku „Mladen Stojanović“ biti izgrađen potpuno nov, kapaciteta 6.000 mjesta, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom jer je posao bio ogroman, a rok kratak. Termin turnira (16 – 23. april) bio je poznat i nepromjenjiv.

„Banjaluka je bila naš izbor za ovaj period relokacije iz nekoliko razloga. Glavni je taj što tamo postoji izvanredan teniski centar sa devet terena, od kojih tri imaju tribine. Postojeći kapacitet na centralnom stadionu povećan je na 6.000 mesta, dok teren broj dva ima 1.500 sedišta, a trojka 700“, rekao je direktor turnira Đorđe Đoković, Novakov brat.

Međutim, ništa nije povećano niti nadograđeno. U srcu Banjaluke za četiri mjeseca nikao je potpuno nov sportski objekat koji sa montažnim tribinama prima 6.000 posjetilaca, a nakon što tribine budu demontirane, biće postavljen krov pa će centralni teren postati dvorana koja će moći da bude korištena ne samo za tenis.

Bio je to ogroman izazov za republičke i gradske vlasti koje se ne „mirišu“ još od 2020. godine, kada je na lokalnim izborima pobijedio opozicioni Draško Stanivuković. Renoviranje teniskog kompleksa pratile su brojne kontroverze, o čemu su mediji detaljno pisali, od neposjedovanja svih potrebnih dozvola, do enormnih troškova projekta koji je na kraju plaćen oko 34 miliona maraka. To je, osim rekonstrukcije sportskih terena, podrazumijevalo i renoviranje većeg dijela samog parka te prilaznih saobraćajnica. Oni koji nisu zainteresovani za kontroverze reći će da je jedan od simbola grada sada dobio potpuno novi, moderan oblik, i aplaudiraće neimarima. Drugi će, pak, negodovati, jer smatraju da se taj novac mogao drugačije potrošiti.

„Za četiri mjeseca gradnje dvorane samo Milorad Dodik i Draško Stanivuković nisu posumnjali da ćemo završiti, svi ostali su se kladili na suprotno. Samo vjera u ljude i u nemoguće može nas voditi naprijed. Hvala im na vjeri i na parama koje su obezbijedili za Banjalučane, a protivnicima projekta želim što više prijatno provedenog vremena u našem zajedničkom parku“, riječi su Saše Trivića iz Teniskog saveza Republike Srpske.

Jedna velika svjetska priča tako nije mogla da prođe bez lokalnih peripetija, ali o novcu i dozvolama tek će da se priča. Nakon što turnir bude završen i elita napusti Banjaluku. Da li će doći i sljedeće godine zasad je nepoznato. Navodno je ideja familije Đoković da u Beogradu organizuju turnir iz ATP 500 serije, a zadrže licencu i za banjalučki, što nije jednostavan posao. Kako god završilo, Banjaluci će ostati nova dvorana. Ostaće i onaj čelendžer. A ni Mladen Stojanović neće nikuda.