Za zaduženja spremni

Piše: Dušan Cvetanović

Sve mjere države koje imaju svoju konkretnu cijenu izraženu u eurima netko na kraju mora platiti. Taj netko upravo su građani koji će i najnoviji paket mjera od 1,7 milijardi eura platiti iz svojih džepova

paket mjera
Predstavljanje četvrtog paketa Vladinih mjera pomoći građanima i gospodarstvu, vrijednog 1,7 milijardi eura. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Hrvatska vlada ovoga tjedna predstavila je još jedan, četvrti po redu, tzv. „paket mjera pomoći“ za ublažavanje inflatornih učinaka i porasta cijena energenata koji će vrijediti sljedećih godinu dana. Taj paket državni će proračun koštati 1,7 milijardi eura. Inflacija od vrtoglavih 12 posto desetkovala je kupovnu moć građana. Ključni razlog inflacije, odnosno porasta cijena, rapidan je i iznenadan skok cijena energenata uzrokovan sankcijama Rusiji i poremećajima na tržištu koji su proizvođačima i distributerima energenata omogućili da cijene dignu u nebo. Ključni element četvrtog paketa pomoći je zamrzavanje cijena električne energije i plina, bez kojih bi cijene električne energije rasle vrtoglavih 96 posto, a plina čak 70 posto.

Nema nikakve dvojbe da ogroman broj građana ne bi mogao plaćati tolike iznose i da bi mnogi morali birati između hrane, električne energije i grijanja. No, takve drastične udare zasigurno ne bi izdržala ni većina poduzetnika koji su i u ovakvim uvjetima na granicama opstanka. Zato će cijena električne energije ostati na trenutnim razinama još barem šest mjeseci za sve potrošače, i za građane i za male, srednje i velike kompanije. Još jednom, kao i u vrijeme pandemije kovida, država uskače značajnim paketima pomoći i s milijardama eura kupuje društveni mir, te sprječava vrlo vjerojatan kolaps malog i srednjeg poduzetništva.

Činjenica je da inflacija hara dobrim dijelom svijeta i da je za trenutne stope inflacije i pogoršanje životnog standarda hrvatskih građana nemoguće jednoznačno optužiti konkretne poteze Vlade. Rat u Ukrajini i posljedične sankcije EU i SAD-a prema Rusiji kreirali su ekonomsko okruženje na globalnoj razini koje generira inflaciju na koju Hrvatska kao slaba ekonomija, u potpunosti uronjena u financijske i zakonodavne okvire EU, ne može nikako utjecati. Naravno, Hrvatska je svesrdno stala uz sve odluke koje su donijeli uzročnici inflacije, budući da se od nje, kao uzornog člana raznih asocijacija, to i očekuje. Hrvatska se uspješno riješila apsolutno svih alata s kojima bi u teoriji mogla manevrirati kroz ekonomske krize i izazove, a posljednji i najznačajniji potez svakako je ukidanje kune i prijelaz na euro, te ulazak pod okrilje Europske centralne banke. Od sada pa nadalje, zaduživanje i moljakanje financijskih injekcija od Europske komisije ostaju praktički jedini alati države da utječe na ekonomske trendove.

Dio navedenog četvrtog paketa je i potpora umirovljenicima koji danas imaju gotovo nemogući zadatak preživljavanja s mirovinama za koje je svatko svjestan da nisu dovoljne niti za bazično preživljavanje. Inflacija je najdrastičnije pogodila upravo umirovljeničku populaciju, koja nema nikakve šanse za samostalnim povećanjem vlastitih prihoda. Tako će Vlada umirovljenicima podijeliti 75 milijuna eura u obliku jednokratne pomoći od 60 do 160 eura, ovisno o visini mirovine. Pritom oni s većim mirovinama neće dobiti jednokratnu pomoć. Naknade za troškove energije, mjera vrijedna 40 milijuna eura, dobit će 69 tisuća osoba u statusu ugroženog kupca energenata. To se odnosi na invalide, socijalne slučajeve, nezaposlene branitelje itd. Mjesečno će primati 70 umjesto sadašnjih 66 eura.

Svi ovi iznosi pomoći svojom visinom, trajanjem i stvarnim učincima na živote građana zvuče pomalo tragično, kao da su sve mjere osmišljene na način da njihove korisnike održe na životu. Povećanje pomoći u visini od četiri eura na mjesečnoj razini zvuči posebno ponižavajuće jer ne postoji računica s kojom se može dokazati da taj iznos čini bilo kakvu razliku u životima građana koji će primiti takvo povećanje.

Desetljeća očajnog upravljanja, potpuno sulude odluke na globalnoj razini i unutar političkih i ekonomskih blokova kojima Hrvatska pripada dovela su građane i poduzeća u ovisnički položaj prema državama i njihovim financijskim alatima. Cijena takve ovisnosti uvijek se na kraju pokaže izuzetno skupa i rezultira dugogodišnjim ekonomskim krizama, izgubljenim desetljećima i stotinama milijuna ljudi koji potpuno nepotrebno završe ispod granice siromaštva. Sve mjere države koje imaju svoju konkretnu cijenu izraženu u eurima netko na kraju mora platiti. Taj netko upravo su građani koji će i najnoviji paket mjera od 1,7 milijardi eura platiti iz svojih džepova. Jedina je razlika što ga neće plaćati sad, godinu dana prije izbora, jer bi to moglo biti izrazito nezgodno za vladajuću garnituru, nego će ga plaćati nakon izbora, kada sve mjere budu ukinute, a porezi dodatno pojačani kako bi se pokrilo sadašnje zaduženje uvećano za kamate.

U politici i ekonomiji, neke stvari nikada se ne mijenjaju. Još jednom proživljavamo situaciju u kojoj politika kreira ekonomsku krizu, a onda uskače kao spasitelj, čime si osigurava novi mandat da bi onda nametnula nove terete na leđa građana. Iz ciklusa u ciklus, predstava se uspješno ponavlja i dok većina gubi, manjina trlja ruke. Štoviše, sa svakim paketom „pomoći“ za očekivati je da će zahvalnost prema političkim liderima biti sve veća i veća.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: