Atentat na bivšeg i moguće budućeg predsjednika SAD-a Donalda Trampa, koji je prošloga tjedna šokirao svijet, ostat će zabilježen kao jedan od najbolje dokumentiranih pokušaja ubojstva visoko profilirane političke ličnosti. Činjenica da je Tramp preživio pokušaj likvidacije rezultat je pukog slučaja, pa je metak koji ga je trebao usmrtiti „samo“ okrznuo njegovo desno uho i ubio nevinog promatrača u publici. Atentatora su ekspresno likvidirali pripadnici američke tajne službe, ali nema nikakve sumnje da je njihova reakcija bila amaterska i diletantska. Činjenica da su dopustili da atentator, praktično amater, uspije ispaliti nekoliko metaka prema Trampu toliko je nevjerojatna da mnogi spekuliraju o raznim teorijama zavjere. Desetljećima je američka tajna služba, ponajviše zahvaljujući Holivudu, slovila kao elitna skupina čistih profesionalaca, da bi se sada, pred očima cijelog svijeta pokazali kao amateri nedorasli zadatku. Fotografije okrvavljenog Trampa, s visoko podignutom rukom u zraku, obišle su svijet u prvim minutama nakon napada. One su Trampu priskrbile mnoštvo političkih bodova koje će nastojati kapitalizirati u predstojećoj predsjedničkoj bitci s aktualnim američkim predsjednikom Džonom Bajdenom.
Činjenica da je Amerika ponovo došla do stanja u kojem se poseže za oružjem radi rješenja gorućih političkih problema nije slučajna i nije se dogodila preko noći. Američko društvo već je godinama duboko podijeljeno, još od početka prvog mandata Donalda Trampa koji je zasjeo u Bijelu kuću 2017. godine, nakon odlaska Demokratskog predsjednika Baraka Obame. Trampove politike kao i zapaljiva retorika, te odgovor američkih mejnstrim medija i korporacija, stvorile su u godinama njegovog mandata savršen teren za raspirivanje društvenog sukoba najviše razine. Četiri godine svoga mandata Tramp je proveo u sukobima s medijima, nevladinim organizacijama i korporacijama, koje u svojim rukama drže 90 posto medija, filmske i glazbene industrije, ukratko onima koji danas kreiraju svjetsko javno mnijenje, svjetsku kulturu i poglede na svijet. Dolaskom Trampa na svjetsku pozornicu u SAD-u je počelo ideološko raslojavanje kakvo nije bilo viđeno ranije, ni za vrijeme demokrata, niti republikanaca. Tramp je godinama, kroz mnoge medijske kanale bio prikazivan kao monstrum, zločinac i fašist, kao čovjek opasnih namjera kojeg je potrebno zaustaviti. Takva retorika je u četiri godine njegova mandata, ali i kasnije, nakon dobro poznatog upada prosvjednika na Kapitol Hil, u radikaliziranim krugovima njegovih protivnika stvorila jezgru onih koji su nasilje prihvatili kao legitiman okvir za djelovanje protiv političkih protivnika.
Atentat na Trampa, koliko god njegovi uzroci bili primarno vezani za američku političku kulturu, nije izoliran slučaj na svjetskoj razini i dio je trenda političke radikalizacije u zemljama političkog Zapada. Nedavni atentat na slovačkog premijera Roberta Fica ima iste ili vrlo slične uzroke, radikaliziranog pojedinca koji uzima stvari u svoje ruke potpuno uvjeren da svojim sumanutim činom doprinosi „boljoj“ budućnosti čovječanstva. I Robert Fico, kao i Donald Tramp, godinama je od strane mejnstrim medija bio opisivan kao populist, čovjek opasnih namjera, „ubojica“ slobode govora i demokracije, čovjek kojeg se treba riješiti pod svaku cijenu.
Uloga medija u ovom novom valu nasilja prema političkim protivnicima je neporeciva. Korporacije, koje su preuzele sve značajne medijske kanale, koriste medije za provođenje vlastitih financijskih, ali i ideoloških interesa. Sadržaji u vodećim mejnstrim medijima u posljednjih 10 godina izgubili su svaku mjeru koja je potrebna da društvo ne otkliže u nasilje s nesagledivim posljedicama. Američki političar Berni Sanders nakon pokušaja Trampovog ubojstva pozvao je na vraćanje politike u sferu dosade jer svako pretvaranje politike u bojno polje, a političkih protivnika u smrtne neprijatelje, dovest će i u budućnosti do sličnih scenarija. Labilni, radikalizirani pojedinci nastavit će uzimati sudbine nevinih ljudi u svoje ruke, potaknuti upravo otrovnim medijskim kampanjama demonizacije kojima se u posljednjem desetljeću pokušava poraziti političke protivnike. Ukoliko se pogled na politiku ne promijeni i razumijevanje za argumente i stajališta druge strane ne dovede do iole razumne razine, mogu se očekivati golemi društveni sukobi u nadolazećem vremenu. Nepomirljive ideologije bit će golemo bure baruta koje će u jednom trenutku eksplodirati, baš onako kako je eksplodiralo nebrojeno mnogo puta u ljudskoj povijesti.
