Identitarna podjela u Crnoj Gori je strahovita. Obje strane različito tumače povijest i pripadnost. Jedna, historijski, materijalno i na svaki drugi način je neoboriva. Druga je konstruirala potpuni falsifikat, historijski-činjenično i naročito u smislu građenja novog nacionalnog identiteta koji je nevjerojatan primjer samoporicanja

U Zagrebu se ponovo „ukazao“ Ljuba Simović sa svojim legendarnim i mračnim komadom „Putujuće pozorište Šopalović“. Naime, prave adaptaciju, ali i „jezičnu prilagodbu“: nisu mogli ni naslov ostaviti, pa je sad „Putujuće kazalište“

Mora li se o Crnjanskom i Srbima u Rijeci? Ne mora. I tako odsijecamo dio po dio sebe i svoga kulturnog naslijeđa, ličnog i narodnog, ne više zbog zabrane, nego uime „lakoće“, ironično one iste nepodnošljive lakoće postojanja

Činjenica da je veliki dio zaostavštine jednog od najvećih genija u povijesti civilizacije prenesen u Beograd, gdje je osnovan Muzej Nikole Tesle, dobrim dijelom je zasluga Save Kosanovića

Desetine hiljada darovite siromašne djece nekada su uz pomoć Privredniku završavale zanate, a danas zahvaljujući njegovim stipendijama stasavaju nove generacije mladih intelektualaca

„Nema vlasnika“, „prema odredbama zakona grobno mjesto za koje deset godina nije plaćena grobna naknada, smatra se napuštenim“, pa najciničnija o „opasnosti za sigurnost ljudi“, i najodvratnija da krstovi „nisu zaštićeni spomenik“, sve tako redom trubi lokalni birokrat. Kad krenu da se hvataju zakona, znaj da nam ubijaju pamćenje

Ima mjeseci i godina u kojima se datumi tako podudaraju da se stvar više ni ne čini kao slučajnost. Dvadeset i drugi februar, kao datum rođenja krupnih ličnosti obilježio je izrazito našu političku i kulturnu historiju kroz različite godine, decenije i stoljeća

Duško Trifunović bio je rodom iz mjesta o kojemu tada ništa nismo znali. Danas znamo da je to selo, Sijekovac pored Bosanskog Broda, na desnoj obali Save. I da je mjesto mučeničko – u oba posljednja rata

Od svih zaboravljeni Okučani rodno su mjesto jedne od najzanimljivijih pojava naše suvremene ozbiljne muzike. Tu je septembra 1900. rođen Mihailo Vukdragović, kompozitor, dirigent i kasnije nezaobilazno važan muzički urednik Radio Beograda

Za Praznik očekujem da će mi stići po običaju topla poruka „Hristos se rodi!“. Čestitku će uputiti bivši profesionalni vojnik sa službenim državnim statusom heroja Domovinskog rata. Čovjek koji je prošao i vidio i učinio neshvatljive stvari. Dokaz je to da su na Božić moguća i mala, a ne jedino velika čuda