Vlasti u Prištini sprečavaju srpske umjetnike da se fizički pojave na teritoriji koju kontrolišu. Srećom, Beograd ne uzvraća istom mjerom, pa je režiserka Norika Sefa mogla najnormalnije da dođe u Beograd i primi nagradu za najbolji kratkometražni film na Beldocsu
Ovdje se radi o zadnjim trzajima dominantne postjugoslovenske ideologije prema kojoj su svi nacionalizmi loši, ali je jedino srpski ubjedljivo najgori i nepopravljiv. Regionalni intelektualni kružok finansiran ponajviše sa jasala Mila Đukanovića ostao je bez svog ključnog „stožera“. Otud bijes na Srpsku pravoslavnu crkvu
U vrijeme najvećeg evro-optimizma u Srbiji, prije petnaest-dvadeset godina, promijenjen je čitav koncept „Sterijinog pozorja“, pa u fokusu nisu bile predstave po najboljim tekstovima srpskih autora, nego predstave postavljene na srpskim scenama generalno. Ova „bitefizacija“ nije se predugo održala
Pobjednik ovogodišnjeg FEST-a je ruski film „Gospodar“ režisera Jurija Bikova, a najdraži filmski festival Beograđana ponovo je opravdao očekivanja. Ipak, publika se naročito raduje najavaljenom povratku festivala u legendarni prostor Sava centra koji se očekuje naredne godine
Legendarni zagrebački književni urednik Zlatko Crnković odbija objaviti Kišovu „Grobnicu za Borisa Davidoviča” obrazlažući to komercijalnim razlozima. Tridesetak godina kasnije on će priznati da mu je odbijanje „Grobnice“ bila najgora profesionalna odluka u životu. „Grobnicu za Borisa Davidoviča“ će 1976. godine ipak objaviti zagrebački „Liber“, a kao urednik će biti potpisan Slavko Goldštajn
Na Mokroj Gori održan 17. filmski festival kojeg je utemeljio proslavljeni režiser Emir Kusturica
Nekoliko mjeseci nakon promjene vlasničke strukture nedjeljnika NIN, uprkos najavama da se ništa ne mijenja, praktično cijela redakcija je napustila ovaj medij i najavila pokretanje novog nedjeljnog lista u okviru Junajted medija grupe
„Brana je čitavih četrdeset godina bio za beogradsku kulturu i kafanski život ono što je za brazilski život bio igrač fudbala Garinča: narodna radost. Brana je bio razlog za put u Beograd mnogom i darovitom i jurodivom pjesniku, stihoklepcu ili zvjezdoznancu iz čitave Jugoslavije. Bilo je dosta takvih koji su i jedno sjedenje u kafani blizu Branina stola smatrali diplomom o položenom majstorskom ispitu“, pisao je Sinan Gudžević o Petroviću
Lalić je unutar književne scene u socijalističkoj Jugoslaviji jedan od najizrazitijih primjera međusobnih veza Beograda i Zagreba. Mada rođenjem i dominantnim dijelom života tipični Beograđanin, formativne godine – i ljudske i književne moglo bi se reći – proveo je u Zagrebu. To je posljedica i ponešto tragičnih okolnosti. Veza sa Zagrebom bio mu je otac, a veza sa Beogradom majka
U njegovoj sudbini ima nečeg karakterističnog za Vojvodinu i Banat; ono za šta je najbolji primjer Šandor Petefi (kršteno ime: Aleksandar Petrović) – da umjetnik koji porijeklom pripada jednom etničkom korpusu postane klasik i uzdanica neke druge (nacionalne) kulture
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
