Nakon raspada zemlje za koju su obojica kao psi čuvari bili u stanju rastrgnuti svakoga tko bi imalo „s puta skrenuo“, Baće se pred kraj života odrekao svega za šta je stajao i za što je dapače krvavo djelovao, za razliku od tihog Šašića koji je umro mirno u Beogradu
Od „kruna“ iz Carevine pa sve do eura, sedam različitih sredstava plaćanja prošlo je kroz ruke ljudi današnje Hrvatske. U Srbiji se pak obilježava ravno stotinu i pedeset godina neprekinutog korištenja valute koja je ovdje dugo vrijedila kao metonimija za novac
Kad bi se bezrječno moglo odgovoriti na ovaj suštinski ponižavajući manifest „Hrvatska treba Srbe“, trebalo bi zamisliti kako negdje odozgor lebde bestjelesno likovi iz davne prošlosti, Frankopani, Berislavići, Jakšići, Brankovići, i taj bi se odgovor umjesto demagoških trikova čitao kao pamćenje, kao istina
Sve što je bilo i jeste u dodiru s Brankom kao da se odmah pretvaralo u dobrotu, svjetlost, u vedro, blistavo i radosno. Dakako, s našom jedinstvenom kapljom melankolije i žalosti tik uz taj kroz generacije prenošen svijetao sjaj. Bez nje ne bismo bili mi, ovi koji jesmo
Pjesnik poput Šantića, kao svega nekolicina drugih kroz kulturnu historiju čiji su stihovi dosegli takav rijedak nesvjesni konsenzus i neusiljeno prihvaćanje od naroda, upisan je u kulturu nevidljivo i onda kad ga ona negira ili odbacuje
Razlika u reakcijama na imena iz srpskog i hrvatskog umjetničkog i kulturnog kanona, pokazuje da su ogromne rupe u poznavanju međusobne kulturne povijesti i u zajedničko vrijeme postojale s obje strane. I da se taj jaz radikalno produbio
Uz dolazak kalupa spomenika u Beograd, uz izložbu najvećeg umjetnika oba naša naroda, uz stogodišnjicu smrti čovjeka koji će promijeniti odnos i spram pariškog spomenika i Meštrovićevog djela i života – javlja se pitanje. Ima li u ovdašnjim nacionalnim inteligencijama još onih koji bi bez ideoloških predrasuda promislili kako valja ova tri događaja
Dramatski događaji od prošlih dana kad do vrhunca dolazi kriza započeta još 2008., u vrijeme tzv. demokratske vlasti nakon 2000., kad je stranac kupio najvažniji tjednik u povijesti zemlje, što je skandal i sramota teško mjerljiva, sad se posljednjom mutnom prodajom zamagljuju i odvraćaju od suštinskih pitanja
Sava Šumanović, slikar zelenih i zlatnih polja, oranica i tamnozelenih krošnji, slikar snježnih bjelina što pokrivaju ravničarske sokake i ulice, slikarski date čudnom i vanredno uspjelom atmosferičnošću, portretist aktova žena iz građanskih krugova, slikar krajolika i dječjih portreta, urbanih ljudi u kafeima, portreta ribara i ravničarskih beračica, skončao je u barbarskoj, živinskoj i potpunoj negaciji njegova života, nastojanja i blagog koliko vatrenog temperamenta
Mokranjčevo je djelo ovdje, kao i gotovo sve ostalo, u najgora vremena odstranjeno za duga vremena. A kad je najgore prošlo, polako, tiho, suzdržano, onako kako se to ovdje radi preko tri decenije, počelo se vraćati. Moralo je, sve drugo bilo bi barbarizam
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
