Politika

Godišnjice – pokušaji hvatanja stvarnosti

Tako će 13. novembar zauvijek biti označen kao dan kad se rodio Petar Petrović Njegoš, platonski vladalac-filozof i najveći poeta u historiji naše kulture. U okrutnoj slučajnosti na taj dan je umro Anastas Jovanović, zahvaljujući kome znamo kako su zaista izgledale najvažnije ličnosti našeg devetnaestog vijeka – pored samog Njegoša, danas imamo i njegove (proto)fotografije Vuka Karadžića, kneza Mihaila i kneginje Julije. Istoga datuma samo 1871. rođen je i Vladislav F. Ribnikar, osnivač Politike, koji će tehniku što ju je pionirski donio Anastas Jovanović, a kad se malo kasnije bude razvila do fotografije, koristiti kao nužni dio svoga posla i poslanja

Bašibozuk

Vratio se Pajin bašibozuk

Sliku Paje Jovanovića „Odmor bašibozuka“ kupio je Muzej grada Beograda od najpoznatije svjetske aukcijske kuće Sotbi za nešto više od 300 hiljada funti. Ne čudi, s obzirom na to da se radi o jasno izvedenoj slici s tematikom teške nacionalne historije

Vuk Stefanović Karadžić i zaboravljena Savka

Savka, pritom i Vukova rođaka, izgleda da je bila ta koja je Vuku pjevala najveći dio od dvije stotine i četiri pjesme koje su ušle u dva izdanja Pjesnarice. Koliko ljudi što se bave našim naslijeđem zna imena kao što su „slepa Živana“, „slepa Stefanija“ i „baba Jelena“? Bez njihovog doprinosa Vukov filološki magnum opus bio bi nemoguć ili nepotpun

Čileanski san

Tamo daleko

U ovom času kad se opet (koliki to već put?!) masovno odlazi, naša pjesma što ju je čileanska, dalmatinska, hrvatska, južnoslavenska braća po emigraciji osjećala kao svoju kroz stotinu godina, nije prošlost. Važnije – ona nije prijetnja. Ona je buduća utjeha

Veljko Korać

Veljko i Vojislav Korać – dva različita puta tragične sudbine ličkih Srba

Dvojica profesora kao metafore dviju različitih reakcija na iste probleme njihovog zavičaja i naroda u tom kraju. Obojica su rođeni na prostoru što je vjekovima gotovo neprestano krvario, od naseljavanja pravoslavnog puka, odnosno srpske etnije i njenog formiranja u buduću političku naciju, čitavog perioda Vojne krajine, a tako i kasnije, sve do najstrašnijeg razdoblja – genocida 1941.- 45.

Kašanin

Kašaninova sugrađanka

Ona će uskoro u našem belom Zagreb-gradu u pet večeri skupiti skoro stotinu hiljada (!) ljudi. Ona, pjevačica, akutna je i složena metafora – prenesena slika dva naroda, njihovih kultura i njihova stanja danas nakon svega u ovoj zemlji

Zločin u malenoj Banjskoj

Za razliku od velikih, teških, gradidbenih, povijesnih i metafizičkih toposa – Gračanica, Dečani, Peć, Prizren, samo Kosovo polje – „malena Banjska“ izaziva drugu emociju. Nešto tankoćutno, skromno i starostavno

Jezička protureformacija

Najprije je propala hrvatska književnost, pojevši samu sebe u momentu kad se povinovala bez glasa cenzuri novih pravila, čemu su krivi do dan-danas ne samo u međuvremenu sve više prokazivani i ozloglašeni lektori-cenzori, nego i pisci koji su bez otpora prihvatili nova pravila, stvarajući beskrajnu listu prestupa i izdaja, stilističkih, književnih, i, naravno, etičkih

Zakon o jeziku

Gluvi jezik

Ovdje je jezik 33 godine sredstvo zastrašivanja, oružje ideološkog i psihološkog terora, što za posljedicu ima mutavost čitave jedne nacije koja se boji da progovori da ne bi pogriješila

Jelisaveta Načić

Dva lica poraza

To se događa kad se prečicom hoće u svijet – kad na putu s partikularnog u navodno univerzalno, prezrena i „zaostala“ pripadnost koja se zove nacionalna kultura služi samo kao prazna metafora: dobiješ simboličku potvrdu, konkretno svoje rodne i spolne prisutnosti, a i dalje si malen, ponižen i kolonijaliziran