Podizala me ta pjesma godinama, gore na sjeveru Evrope, hrabrila i bodrila… Ali je pokazivala i mjesto odakle je došla, gdje je nastala: onaj moćni, optimistični, nepokorivi, nesalomivi grad – onaj Beograd koji je znao šarmirati sve svojom vjerom u bolje i svjetlije vrijeme i život, kao nijedan grad na svijetu
Od svih velikana – a srpski velikani su uvijek i svjetski velikani, što je privilegija koju malo naroda ima – kao da najgore prolazi onaj koji nam je najvažniji: Vuk Karadžić, otac našeg jezika
U vremenima kada nam se i dalje otima politička i kulturna historija, a pored nacionalne odvija i nevidljiva asimilacija, podsjećanje na Jovana Rajića, rođenog ravno prije 300 godina, je podsjećanje na čovjeka koji je i tada spašavao budućnost naše crkve
Obojica smo brodolomci istoga historijskog puknuća, kad se veliko jedno raskolilo na više malih okrhaka i guralo ostatke broda na samo jednu od obala. On, po svojoj samoj biti, povijesti svojoj, jedna svejugoslavenska pojava, čovjek koji nikad više neće biti cio. Ovaj suvereni, nenadmašni, nepomični čarobnjak na sceni među posljednjim je, ako ne i posljednji iz generacije Neponovljivih
Žena i umjetnica koja pjeva u pjesmi ovaj naš zemljopisni i povijesni termin, nastupa posvuda, na najcjenjenijim mjestima globusa. Onaj pak koji pjeva o jednom selu na tom istom području, ne može ni preko granice. Ne u svijetu, nego ovdje, mora da su se negdje grdno prevarili
„Arhanđel Mihailo“, skoro da zaustim. „Arkanđel Mihael“, kaže dečko, sa sigurnošću… Pomislim na Prizren i na Svete Arhangele, dvaput paljene, ’99. i 2004. Šta bi bilo, kakva reakcija, da dečku kažem: „znate, to je zaštitnik svetorodne loze Nemanjića“
U tim mučnim danima, kad se svaki naš čovjek ovdje, ako je imalo svjestan sebe i svoje pripadnosti, nađe u stanju jedne apsolutne samoće, spram okoline, kako neposredne, tako i javnosti
Stevan Bešević bio je dugogodišnji urednik svojevremeno veoma popularnog zagrebačkog satiričnog lista Vrač pogađač koji svojom smjelošću i snagom i s današnjim vremenskim odmakom izaziva divljenje. Njegova obitelj potječe iz mjesta Baljci u drniškoj zagori koje je do rata devedesetih imalo gotovo petsto stanovnika, a danas ih po službenom popisu ima tek troje
Đorđe Kadijević, režiser filma „Karađorđeva smrt“ i televizijske serije „Vuk Karadžić“, za koju je dobio evropski gran pri, jednom prilikom je rekao: „Moj otac je bio veliki poštovalac Karađorđa i dao mi je ime po voždu, kao da je slutio da ću jednog dana praviti film o njemu.“
Glumčev otac Daniel Leon Malkovich rođen je u Prokikama (nekima će već ime ovoga ličkog sela biti ključ) kao Dane Lav Maljković od oca Mane Manuila Maljkovića, obojice krštenih u crkvi Sošestvija Svetog Duha u Prokikama, ako crkvene i državne knjige ne lažu
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
