Razlika u reakcijama na imena iz srpskog i hrvatskog umjetničkog i kulturnog kanona, pokazuje da su ogromne rupe u poznavanju međusobne kulturne povijesti i u zajedničko vrijeme postojale s obje strane. I da se taj jaz radikalno produbio
Uz dolazak kalupa spomenika u Beograd, uz izložbu najvećeg umjetnika oba naša naroda, uz stogodišnjicu smrti čovjeka koji će promijeniti odnos i spram pariškog spomenika i Meštrovićevog djela i života – javlja se pitanje. Ima li u ovdašnjim nacionalnim inteligencijama još onih koji bi bez ideoloških predrasuda promislili kako valja ova tri događaja
Dramatski događaji od prošlih dana kad do vrhunca dolazi kriza započeta još 2008., u vrijeme tzv. demokratske vlasti nakon 2000., kad je stranac kupio najvažniji tjednik u povijesti zemlje, što je skandal i sramota teško mjerljiva, sad se posljednjom mutnom prodajom zamagljuju i odvraćaju od suštinskih pitanja
Sava Šumanović, slikar zelenih i zlatnih polja, oranica i tamnozelenih krošnji, slikar snježnih bjelina što pokrivaju ravničarske sokake i ulice, slikarski date čudnom i vanredno uspjelom atmosferičnošću, portretist aktova žena iz građanskih krugova, slikar krajolika i dječjih portreta, urbanih ljudi u kafeima, portreta ribara i ravničarskih beračica, skončao je u barbarskoj, živinskoj i potpunoj negaciji njegova života, nastojanja i blagog koliko vatrenog temperamenta
Mokranjčevo je djelo ovdje, kao i gotovo sve ostalo, u najgora vremena odstranjeno za duga vremena. A kad je najgore prošlo, polako, tiho, suzdržano, onako kako se to ovdje radi preko tri decenije, počelo se vraćati. Moralo je, sve drugo bilo bi barbarizam
Marija Ilić Agapova, rođena u Pađenima kod Knina, bila je prva upravnica beogradske gradske biblioteke
Najčudnije od svega, prvi puta su me darivali, orasima, čokoladom, vunenim čarapama i, što nikad nisam zaboravio, skromnim ružičastim peškirom koji sam zbunjen i nekako potresen odnio kući. Eto, toliko je dijete zagrebačkih komunista i Jugoslavena znalo o Božiću januarskom, Božiću pravoslavnom
„Ohridska legenda“ bila je ogledni komad domaće primijenjene orkestarske muzike i jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela i u svijetu. Stvaralac je u spoju visoke kulture i tradicije zapadne klasične muzike s našim narodnim nasljedstvom uspio stvoriti nešto jedinstveno, jezikom razumljivim svijetu, a u isto vrijeme naše vlastito. Zbog toga, zbog takvog uspjeha Stevan Hristić bio je klasik već za života
Vladat će samo osam godina, ali poslije tih osam godina ostavit će Srbiju koja je u nezamislivo kratko vrijeme preskočila vjekove, koja je iz orijentalne zaostalosti skočila u modernost u raznim vidovima. Isto tako, Knjaz Mihailo je bio prvi koji je s pozicije vladara postavio Srbiji za zadatak da bude „jugoslavenski Pijemont“
Koliko god se u idealnom smislu smatrao Srbinom koji hoće da radi na dobro svome narodu u krupnim stvarima, iz pozicije lojalnosti Kruni on osjeća i svoju duboku ličnu i svjetonazorsku razliku spram svojih sunarodnika, običnog, često seljačkog puka, promjenjivog, nestalnog, nediscipliniranog do anarhičnosti…
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
