Kad su stvari mračne i prljave, događa se da bijeg u suprotnost tome, u dobrotu i čednost, u djetinjstvo kao točku spasa i neiskvarenosti, nije kukavička rezignacija, nego je tiha i časna gesta

Ono „nemoguće“ se događa, 14. jula 1925., prije ravno sto godina – pravi se sporazum između radikala i radićevaca, s podrškom kralja iz pozadine. Točka koja se može odrediti kao početak nečega što će završiti kataklizmom ovoga naroda

Sela, naselja i gradovi koje su naši grenceri osnovali u dalekoj zemlji zvali su se isto kao i u staroj domovini. Graničari tako osnivaju i „Vukovar“ i rusificirani „Glinski“ – naši Banijci mislili su na Glinu, dakako

General Simeon Piščević napisao je nevjerojatno svjedočanstvo o svome i životu naših ljudi u Majčici Rusiji. To svjedočanstvo mnogo prije izdanja na našem jeziku pročitao je Miloš Crnjanski – uzevši ga kao polazište za „Seobe“

Kaže mi prijatelj da kad se ovih dana upiše „Milutin“ na hrvatskom Guglu, rezultat pretrage uz to naše staro i starostavno ime kao prvo sugerira prezime pjevača i političarkinog supruga

Rafailo Blam očito nije u logoru bio kao Židov, nego kao jugoslavenski oficir. „Raka Ablamović“, gotovo ironično prozirnim ratnim pseudonimom, sakrio se od smrti u Srbina. Da jednom u historiji i to pripadništvo zaznači život kao mogućnost

Pjesmu je otvarao zapanjujući, jezivi usklik koji je podcrtavao najveću kontradikciju: onu s ritmičkom mjerom pjesme – napisane u sedam osmina. Melodijski, pjesma je bila parafraza one stare „Sivi sokole“

Petar Božanić iz Bačke je „između dva rata, postao (…) najčuveniji kockar, a naročito je igrao ajnc“. Nemoguće je da Balašević nije znao za ovog Petra koji se rodio 1895. u Tuževiću, kod Brinja, u Lici. Boža zvani Pub bio je Prečanin

Jedan Crnogorac, s bubnjarskim palicama, smije se s Neba; i drugi, još živ, sa štapom na koji je bio oslonjen poput slijepca, ali bi njime i danas da zamahne i udari, i dalje sa stavom da nekoga ili nešto brani