Restriktivno protiv zviždača

Piše: Dušan Cvetanović

Hrvatska još jednom umjesto obračuna s korupcijom dobiva obračun s onima koji prljavo rublje izvlače na površinu. Takva politika istovremeno je u potpunoj suprotnosti s proklamiranim europskim vrijednostima transparentnosti i zaštite onih koji pomažu u borbi protiv korupcije

zviždač
Foto: Damir Špehar/PIXSELL

Najava premijera Andreja Plenkovića da će curenje informacija iz kaznenih istraga i predmeta biti kazneno djelo najbolje opisuje prirodu vladajućih struktura u Hrvatskoj. Uhićenja političara iz redova vladajuće stranke već godinama je jedna od najvećih konstanti hrvatske politike. Korupcija i zlouporabe javnog novca najčešći su razlozi uhićenja javnih dužnosnika, od najnižih razina, pa sve do ministara. Samo u mandatu trenutnog premijera svjedočili smo desecima uhićenja, a iznosi za koje je oštećen državni proračun prelaze milijardu kuna. Kada se brojni bivši visoki dužnosnici i bliski suradnici premijera nalaze na optuženičkim klupama, sve je teže izbjeći situacije u kojima nepoznati detalji iz optužnica i dokaznih materijala izlaze u javnost. Novinari, kojima je to posao, preko svojih kanala u državnom odvjetništvu, policiji i sudovima dolaze do informacija o detaljima inkriminirajućih radnji u kojima se sve češće spominje i ime premijera.

U takvim okolnostima premijer Plenković odlučio je povući drastične poteze i najavio je da će izmjenama kaznenog zakonodavstva svako curenje informacija biti izvan zakona, te da će svaka dostava podataka iz istraga novinarima biti kazneno djelo. Potez je to koji će mu zasigurno privremeno olakšati život, ali koji istovremeno otvara brojna pitanja o njegovim istinskim namjerama i motivima. Bez ikakve dileme, javnost ima pravo znati na koji način se vode javni poslovi, pogotovo u situacijama kada su korupcija i zlouporabe položaja već u fazama istrage. Podaci koji su dosad izlazili u javnost pomogli su razobličiti pojavne oblike korupcije. Hrvatska javnost s razlogom nema povjerenja u svoje pravosuđe koje je previše puta dokazalo da je spremno zataškati stvari kako bi pomoglo ili izašlo u susret moćnicima svih vrsta.

U sustavu kakav je u Hrvatskoj, oni koji dostavljaju informacije javnosti iz pravosudnih spisa trebaju se tretirati kao zviždači, a ne kao puki prekršitelji odredbi o tajnosti. Objelodanjivanje podataka iz istraga, pogotovo u situacijama kada su svjedoci ispitani i dokazi prikupljeni, omogućava javnosti da bude učinkovita poluga kontrole. Nebrojeni su slučajevi u kojima je isključivo pritisak javnosti rezultirao istinskom akcijom institucija, bilo da se radi o provedbi istrage, ozbiljnom obavljanju posla ili donošenju sudskih presuda. Naravno, u uvjetima stvarne pravne države mehanizmi javne kontrole u vidu sudjelovanja građana trebaju biti svedeni na minimum, no Hrvatska, nažalost, nije učinkovita pravna država. Građani se ne mogu pouzdati u uspostavljene sustave diobe vlasti i međusobnih kontrola, i vjerovati da će one odraditi posao kako treba. Zato su zviždači nužna nadopuna sustava koji je zakržljao ili namjerno nije dizajniran da se samostalno izbori s pošastima poput korupcije.

Plenkovićevo inzistiranje da nije samo problem u onima koji su razmjenjivali koruptivne poruke, već i u onima koji su te poruke učinili dostupnima javnosti, najbolje pokazuje da kod vladajuće strukture ne postoji niti najmanje volje da mijenja načine upravljanja institucijama. U slučajevima bivšeg premijera Sanadera, plejade njegovih ministara i visokih dužnosnika, koji su se godinama povlačili po sudovima, naučili smo da je za konačni sudski pravorijek ponekad potrebno čekati i više od desetljeća. Istovremeno, informacije koje do javnosti dolaze zaobilaznim putem o koruptivnim radnjama od ključne su važnosti za demokraciju. Ogromna većina informacija o koruptivnim vezama koje su isprepletene unutar institucija ostale bi izvan dosega javnosti da te informacije nisu došle neslužbenim putem.

Ovom najavom Hrvatska još jednom umjesto obračuna s korupcijom dobiva obračun s onima koji prljavo rublje izvlače na površinu. Takva politika istovremeno je u potpunoj suprotnosti s proklamiranim europskim vrijednostima transparentnosti i zaštite onih koji pomažu u borbi protiv korupcije. U situacijama kada njihovi postupci i suradnici postaju predmetom rasprava, Plenković, ali i brojni drugi istaknuti europski političari padaju na osnovnim testovima transparentnosti. Odjednom se u njihovim slučajevima radi o drugačijim okolnostima u kojima je, navodno, dopušteno primjenjivati neke druge, puno blaže kriterije od onih koji važe za ostatak društva. Takvo političko licemjerje ima svoju cijenu u daljnjem rastu nepovjerenja građana u institucije koje je u Hrvatskoj već doseglo rekordne razine. Podsjetimo, već u ovom trenutku preko devedeset posto građana u Hrvatskoj vjeruje da je korupcija ključni pokretač svih bitnih negativnih procesa u društvu. Nakon ovih restriktivnih zakonodavnih mjera na štetu građana, može se očekivati da će se stupanj nepovjerenja građana u institucije pravne države još više povećati.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: