Ako analitički promatramo s kojim se problemima susreću Srbi u Hrvatskoj možemo govoriti o tri razine gorućih problema.
Prva razina je problem povratka izbjeglica i stambeno zbrinjavanje građana kojima je oduzeto stambeno pravo. Oni koji se bave tim problemom nerijetko taj proces nazivaju sramnim i štetnim, a u prilog tezi navode da je samo neznatan broj zahtjeva pozitivno riješen.
Druga razina problema tiče se diskriminacije pri zapošljavanju. Diskriminacija u najvećoj mjeri pogađa mlade ljude, obrazovane stručnjake koji zbog nemogućnosti pronalska posla bivaju prisiljeni napustiti svoje domove i zaposlenje tražiti u drugim državama. Iako ne smijemo zanemariti činjenicu da je kriza svima i da desetine tisuća građana ostaju bez radnih mjesta, diskriminacija pripadnika srpske zajednice uočljiva je i neporeciva. Osim mizernog broja Srba u državnim i javnim službama kao dokaz diskriminacije često se navode iskustva samih kandidata kojima vrlo često na neki način biva stavljeno do znanje da su nepoželjni upravo zbog svoje nacionalne pripadnosti.
Treća razina problema, ona koja nije toliko uočljiva, ali od koje dugoročno prijeti najveća opasnost je problem očuvanja i artikulacije nacionalnog identiteta. Identitet koji su stvorili naši preci stoljećima prije nas danas je potisnut, nepopularan i nepoželjan. Upravo problemom nacionalnog identiteta bavio se drugi po redu Kongres Privrednikovih stipendista i srpske omladine, najvećeg godišnje okupljanje mladih Srba u Hrvatskoj koji je održan 26. oktobra u Zagrebu u Novinarskom domu. Izuzetno aktualna tema, pogotovo u svjetlu recentnih događaja i prosvjeda protiv ćirilice, okupila je vrlo zanimljive i kompetentne predavače koji su svojim predavanjima vrlo egzaktno dočarali probleme i perspektive srpskog identiteta u Hrvatskoj. Iako će o samom kongesu nešto više biti rečeno na sljedećim stranicama Privrednka, u ovom uvodnom komentaru osvnut ću se na sam kongres kao vrlo važan događaj sam po sebi, neovisno o zaključcima koje je on iznjedrio.
Institucionalno bavljenje identitetom Srba u Hrvatskoj i danas se može okarakterizirati usputnim ili revijalnim, pa su posljedice takvog tretmana vidljive na svakom koraku, počevši od javnog mnijenja do kulturnih krugova. Tim više je organizacija Kongresa koji je uspio privući respektabilan broj mladih ljudi iz svih krajeva Hrvatske izuzetan uspjeh. Ono na što upućuju svakodnevni kontakti posebno s mladim ljudima, mojim vršnjacima, a u što sam se prilično uvjerio prilikom sudjelovanja u organizaciji ovog kongresa, je da mladi Srbi u Hrvatskoj potiskuju svoj nacionalni identitet i da često uzimaju druge identitete iza kojih se skrivaju. Situacija je posebno zabrinjavajuća u velikim gradskim sredinama, gdje je nijekanje vlastitog identiteta poprimilo epidemijske razmjere, pa je proces asimilacije odmakao dosta daleko.
Srbi u Hrvatskoj oduvijek su imali vrlo značajnu ulogu u razvoju građanskog društva, kulture, znanosti i to je dovoljan razlog da se ne treba snebivati kada izgovaramo vlastito ime, ili odakle dolazimo, kako nam se zovu rodtielji, braća i sestre. Moramo promjeniti lošu sliku o nama koja nam je nametnuta, umjesto da se krijemo u masi kako nas nitko ne bi primjetio. Privrednikov kongres pokazao je put kako se pravilno gradi srpska zajednica. Dostojanstveno, konstruktivno, afirmativno, otvoreno prema svima koji nastupaju s dobrom voljom da gradimo društvo u kojem je nacionalni identitet samo jedna odrednica pojedinca koja doprinosi svakoj zajednici, a ne temelj za diskriminaciju i isključivanje.
Pred našim institucijama ali i pred nama, pogotovo mladim Srbima u Hrvatskoj je da u bližoj budućnosti postavimo čvrste temelje koji ća nam omogućiti opstanak i razvoj. Osim bitke s vremenom, vodimo i bitku s vlastitom inertnošću, bezidejnosti i neradom. U suvremenom svijetu opstaju samo oni koji su organizirani, koji imaju viziju i čvrst sistem vrijednosti, a mi smo još uvijek, nažalost, daleko od toga. Formula je jednostavna, ili ćemo se integrirati kao ravnopravan dio hrvatskog društva ili ćemo se asimilirati u strahu od samih sebe.
