katolički Vaskrs

Božićna poslanica patrijarha Porfirija: Molimo se za mir u svetu, decu i hrabri srpski narod na KiM

„Ko je imao pravo da osudi na smrt 12 srpskih beba, pre više od četvrt veka u Banjaluci, sve u ime mirotvornih sankcija? Ko je imao pravo da ubije devojčicu Aleksandru Zec i celu njenu porodicu u Zagrebu, malu Milicu Rakić u Batajnici, srpsku decu u Goraždevcu kod Peći? Ako nastavimo da nabrajamo žrtve dečje Golgote, od Dahaua i Aušvica, Jastrebarskog i Jasenovca, do današnjih stratišta širom sveta, ova božićna poruka pretvoriće se u beskrajnu tužbalicu“, rekao je patrijarh Porfirije

Donski korpus

Don zamijenili Trebišnjicom

Sagradili su crkvu, osnovali pjevačko društvo, pokrenuli dva časopisa, igrali pozorišne predstave. Otvorili su i ambulantu i školu, tako da je dosta Bilećana završilo čuvenu rusku školu. Kadeti su se u Bileći zadržali pet godina, sve do 1926.

izbor glavnog državnog odvjetnika

Pravosuđe na čekanju

U uvjetima potpunog rasula jasno je da izbor glavnog državnog odvjetnika neće značajno doprinijeti poboljšanju stanja u pravosuđu, ali loš izbor svakako može doprinijeti pogoršanju i takvog stanja

Duško Radović: Novogodišnja čestitka

Nova godina će, razume se, stići i onima koji je ne budu čekali. Međutim, sva čar i jeste u čekanju, a ne u Novoj godini. Lepo je čekati nešto u šta ste sigurni da će doći. Čekali smo u životu razne stvari, to svi znamo, a uvek su nam i sigurno dolazile samo nove godine

Stevan Hristić

Stevan Hristić – srpski kompozitor južnoslavenske sinteze

„Ohridska legenda“ bila je ogledni komad domaće primijenjene orkestarske muzike i jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela i u svijetu. Stvaralac je u spoju visoke kulture i tradicije zapadne klasične muzike s našim narodnim nasljedstvom uspio stvoriti nešto jedinstveno, jezikom razumljivim svijetu, a u isto vrijeme naše vlastito. Zbog toga, zbog takvog uspjeha Stevan Hristić bio je klasik već za života

Branislav Petrović

Branislav Petrović – pisac zbog kojeg se dolazilo u Beograd

„Brana je čitavih četrdeset godina bio za beogradsku kulturu i kafanski život ono što je za brazilski život bio igrač fudbala Garinča: narodna radost. Brana je bio razlog za put u Beograd mnogom i darovitom i jurodivom pjesniku, stihoklepcu ili zvjezdoznancu iz čitave Jugoslavije. Bilo je dosta takvih koji su i jedno sjedenje u kafani blizu Branina stola smatrali diplomom o položenom majstorskom ispitu“, pisao je Sinan Gudžević o Petroviću