Rafailo Blam očito nije u logoru bio kao Židov, nego kao jugoslavenski oficir. „Raka Ablamović“, gotovo ironično prozirnim ratnim pseudonimom, sakrio se od smrti u Srbina. Da jednom u historiji i to pripadništvo zaznači život kao mogućnost

Pjesmu je otvarao zapanjujući, jezivi usklik koji je podcrtavao najveću kontradikciju: onu s ritmičkom mjerom pjesme – napisane u sedam osmina. Melodijski, pjesma je bila parafraza one stare „Sivi sokole“

Petar Božanić iz Bačke je „između dva rata, postao (…) najčuveniji kockar, a naročito je igrao ajnc“. Nemoguće je da Balašević nije znao za ovog Petra koji se rodio 1895. u Tuževiću, kod Brinja, u Lici. Boža zvani Pub bio je Prečanin

Jedan Crnogorac, s bubnjarskim palicama, smije se s Neba; i drugi, još živ, sa štapom na koji je bio oslonjen poput slijepca, ali bi njime i danas da zamahne i udari, i dalje sa stavom da nekoga ili nešto brani

Katarina Bogdanović, rođena prije 140 godina u Trpinji pored Vukovara, prva je školovana filozofkinja u Srbiji i prva je urednica Ženskog pokreta, prvog feminističkog časopisa u Jugoslaviji

Odavde se pojavljuju refleksi mnogo toga potisnutog, najrazličitije emocije, želje i projekcije, uglavnom od malo dobra i koristi u svojoj suštini. Druga reakcija uočljiva je u Srbiji: tu dežurni brižnici i tumači, ne želeći se otkriti dok stvar još nije gotova, pitaju se: „Je li protest ustavan?“

Djevojka koju su neki dan četvorica batinaša prebili bejzbol palicama u Novom Sadu ima dvadeset i dvije godine. Kako god se okretalo i vrtjelo, što god izmišljali i vadili se, jedno je izvjesno. Ona zaslužuje bolje

Zamišljam gore u maglenim i gustim šumama iznad Moravica neki naš mali Parnas, mjesto tajnovito i mistično. Goranka Matić je sad tamo – zajedno s velikim Moravčanima, s Perom Kvrgićem, Nikolom Hajdinom, Gajom i Svetom Petrovićem, s episkopom Danilom

Kad navodno najprogresivnija kandidatkinja za predsjednicu države napravi spot koji počinje pitanjem: „Što Hrvati žele za Božić?“, to iznutra ubode kao igla. I zasmeta dodatno, koliko god navikli, jer dolazi iz jedinog kuta odakle ne bi trebalo doći

Maestro Mladen Jagušt svoj najprepoznatljiviji potpis ostavio je uz apsolutno najznačajnija djela srpske i pravoslavne duhovne muzike i za mene jedan je od simbola „moga“ Beograda