Zastrašujući sukob svjetova dogodio se ovoga mjeseca u vidu fantomskog mambo džambo projekta Panteon AI koji bi svoj dom trebao pronaći u vrletima i gudurama Korduna. Spoj tzv. kating edž tehnologije kakve su golemi podatkovni centri za treniranje modela umjetne inteligencije i zaraslih kordunskih polja, šikara i neasfaltiranih cesta izazvao je kod većine eksploziju moždanih vijuga. U sinkroniziranoj akciji, kao zec iz šešira, izvučen je anonimni američki ulagač, milijarder Rajan Rič ili kako se već zove. Ispotpisivao čovjek memorandume s Vladom i „Končarom“ i najavio da će Hrvatska postati svjetski centar za umjetnu inteligenciju i obradu podataka. Bit će to ulaganje od 50 milijardi eura, hvale se i obećavaju još uvijek samo papirnati ulagači.
I dok ekipa u Dubrovniku dobiva čestitke na početku projekta stoljeća, u selima Pecka i Crni Potok lokalni mještani ne znaju što bi mislili, sve to im zvuči potpuno nadrealno. Većina je u mirovini ili se bavi poljoprivredom, svjesni da će ultramoderni centar za umjetnu inteligenciju gledati samo preko zaštitne ograde i da za njih tu radnih mjesta neće biti. I ako će ih biti za nove generacije mrežnih servisera, to neće spasiti ni Topusko ni regiju. No, taj segment priče nije ni toliko bitan, nije Panteon AI dužan spašavati bilo koga. Ono što jest bitno je tko će platiti koliko od najavljenih 50 milijardi eura ulaganja. Od mejnstrim medija, po običaju, nismo saznali ništa pametno. Pišu se hvalospjevi o ulagačima milijarderima iako internet tražilice o njima ne znaju apsolutno ništa. Glavni menadžer projekta i predstavnik ulagača, stanoviti Rajan Rič, doslovno je imao svjetsku premijeru svoga imena upravo na projektu Panteon AI. Gotovo ništa se o njemu samo dan prije velike objave nije moglo pronaći na internetu, potpuni anonimac iz šireg kruga obitelji Rič, čiji su pripadnici u SAD-u zaista vlasnici golemog biznisa smrznute hrane. No, našeg Rajana Riča nema ni u tragovima u obiteljskoj strukturi, niti postoji bilo kakva potvrda da ta njegova bogata obitelj ima ikakvih saznanja o projektu Panteon AI.
Ključno pitanje ove priče nije treba li Hrvatskoj podatkovni centar, niti treba li izvlastiti par vlasnika nekretnina zarad općeg dobra, nego tko će na kraju platiti ovu golemu privatnu investiciju. Privatni kapital ili ipak javni kapital, odnosno novac poreznih obveznika, svih nas, nauštrb drugih javnih potreba kakvima naše društvo obiluje. Svi znamo da je EU veliki ljubitelj poticaja svih vrsta, oblika i iznosa, a isto tako znamo da su domaći, ali i strani poduzetnici još i veći ljubitelji europskih poticaja od naših političara. Te dvije društvene skupine u posljednjih 15 godina postali su najveći ljubitelji tzv. javnog novca koji kroz stotine tisuća projekata i natječaja postaje privatni novac i koncentrira se u rukama sve manjeg broja ljudi.
Nakon što je EU stotine milijardi strajbala na poljoprivredu bez vidljivog učinka, pa onda na naoružanje, sada je konačno došao red na sipanje milijardi eura na podatkovne centre, ne bi li se prihvatio priključak sa SAD-om i Kinom koji su odmakli tako daleko da Europu ne vide čak niti u retrovizoru. Europa danas nema niti jednu vodeću tehnološku kompaniju na svijetu, niti jednu kompaniju za umjetnu inteligenciju, niti jednu društvenu mrežu, niti jednu aplikaciju svjetskog ranga. Europa je potpuno suludim centraliziranim zakonodavstvom ubila svaku tehnološku inicijativu i sada, kada je jasno da zaostaje za svima, u nedostatku bolje ideje „spržit“ će stotine milijardi eura na podatkovne centre s kojima, niti zna što bi, niti kako bi. Upravo u tome leži najveća opasnost podatkovnih centara, oni će u sljedećim desetljećima biti najveće rupe bez dna u koje će upadati javni novac bez ikakvog vidljivog rezultata. Jedini problem je što će na dnu te rupe bez dna, ipak, stajati netko tko će sve te milijarde pospremati u svoje džepove. Zato je ključno pitanje Panteona AI, jesu li njegovi pokretači ljudi s idejom i poduzetničkim impulsom koji će to platiti vlastitim novcem ili su ljudi s dna rupe, isti oni koji će javne milijarde preseliti na svoje bankovne račune, bez ikakve vidljive svrhe i koristi za građane Europe, Hrvatske, Pecke i Crnog Potoka.
