Studentski zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prošloga je tjedna objavio na svojim kanalima da otvaraju prijave za studijsko putovanje u Beograd. Kako su rekli u objavi, planirani datum putovanja je 15.3. do 17.3., te će tada „u raznolikom programu studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu imati priliku uživati u svim čarima glavnog grada Srbije, te posjetiti njihov Pravni fakultet“. Kako su naveli u prijavi, broj mjesta ograničen je na nemalih 500, a program uključuje razgledavanje grada s fokusom na boemsku četvrt Skadarliju, obilazak Kuće cvijeća, Trga Slavije, Hrama Svetog Save, Kalemegdana, krstarenje brodom po Savi i Dunavu. Sve to, upakirano u trodnevni aranžman, studente će izaći pristojnih 150 eura, što je za takav put i više nego povoljan iznos.
Da takav izlet zagrebačkih studenata ne bi prošao potpuno normalno pobrinuli su se bivši saborski zastupnik i general Željko Glasnović i bivši saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej, koji je studentima „dobrodušno“ poručio da se nada da će ih u Beogradu „poklati kao svinje“. Taj scenarij bi za Culeja bio kao dobitak na lotu, jer bi takvo nešto, pa čak i zamišljeno, vratilo stvari na pozicije u kojima se Culej osjeća najbolje, ponovno bi raspalilo mržnju i netrpeljivost u kojima bi Culejeve ideje iznova dobile šansu da se čuju i budu slavljene. S druge strane, njegov kolega Glasnović nema samo problem s Beogradom, Kućom cvijeća i Svetim Savom, njemu smeta i Pravni fakultet u Beogradu kao takav, jer je, kako pogrešno tvrdi, na istom diplomirao i Vojislav Šešelj (zapravo je diplomirao u Sarajevu).
Glasnoviću i Culeju, ali vjerujem i mnogima drugima, kombinacija odlaska u Beograd, pa onda još u Kuću cvijeća i Hram Svetog Save zvuči kao scenarij iz noćne more i dokaz da koncept „za što smo se mi borili“ polako gubi bitku s vremenom i novim generacijama. Njima za utjehu, nisu ni prvi ni posljednji u povijesti koji su izgubili ili će izgubiti bitku za očuvanje vječne mržnje i netrpeljivosti. Naravno, sve ovo ne znači da su u zadnjoj fazi pripreme za stvaranje treće Jugoslavije, ali je vidljivo da stvari koje su nekada bile nezamislive sada postaju poprilično normalne.
Društvene mreže, popularna kultura i dozlaboga dosadni satovi povijesti prirodni su neprijatelji svih onih koji bi odnose Hrvata i Srba zacementirali u 90-ima. Za mejnstrim kojem pripada većina ljudi i ogromna većina mladih vrijeme teče dalje i prema naprijed, a ovo studijsko putovanje zagrebačkih studenata samo je životna manifestacija te neminovnosti. Doista, ovakva putovanja iz Hrvatske u Srbiju donedavno su se mogla vidjeti samo na stranicama organizacija Srba iz Hrvatske i u pravilu su imala svrhu održavanja kulturnih i nacionalnih veza s maticom. U međuvremenu dogodilo se to da je Hram Svetog Save iz vjerske djelomično preselio u turističku sferu, pa postaje normalno i da studenti prava iz Zagreba organizirano pohode pravoslavne bogomolje.
Svakome tko imalo razumije društvene zakonitosti jasno je da će ovakvih putovanja i u bliskoj i u daljoj budućnosti biti sve više, a da će glasova poput Culejevih i Glasnovićevih, temeljem prirodnih zakonitosti, biti sve manje i manje. Proces globalizacije koji je danas ušao u sve naše pore drastično približava i unificira nekada uvelike različita društva, pa i kontinente. I Srbija i Hrvatska i sve zemlje u regiji drastično se mijenjaju. Ogroman priliv radne snage iz Azije u regiji samo će doprinijeti činjenici da razlike koje vidimo jedni u drugima počnu izgledati sve manje i nebitnije. U sudaru sa zaista drugačijim kulturama koje sa sobom donose svoje običaje, jezik, prehranu i obrasce ponašanja, regionalne razlike kojima se do sada poklanjala velika pažnja polako će blijediti. To su neminovnosti određene ljudskom prirodom koje se mogu suzbiti samo skupim i vrlo dobro osmišljenim kampanjama za koje danas ne postoji niti interes niti sponzor.
S tim na umu, nema nikakve sumnje da će Beograd i dalje privlačiti sve veći broj studenata i mladih iz Hrvatske, jer oni njega sve više povezuju sa zvijezdama TikToka, Jutjuba, pjevačima, glumcima, gejmerima i raznim influenserima, a sve manje s šešeljima i sličnim „zvijezdama“ ratnih devedesetih godina. Ispod površine i potpuno izvan sfere utjecaja državnih i klasičnih medija, koji i dalje nastoje kontrolirati narative, razvio se čitav svijet u kojem žive današnji mladi. Iako fizički žive u Hrvatskoj ili Srbiji, mladi su mentalno u svijetu u kojem su granice sve manje i manje vidljive. U slučaju nekih nepredvidivih kriza taj se svijet može urušiti, ali u ovom trenutku proces brisanja regionalnih razlika ima pune spremnike goriva. Glasnović i Culej i svi s druge strane koji su na istoj radikalnoj liniji nepremostive granice između Hrvatske i Srbije imat će težak zadatak da započete procese vrate na stare kolosijeke. Morat će se, osim protiv prirodne ljudske želje za zabavom, druženjem i komunikacijom, boriti i protiv temeljnih ekonomskih zakonitosti i globalizacije koja oblikuje društva puno jače od bilo kakvih zakona i volje vlastodržaca.
