Dino Osmanagić: „Plavi cvijet“ je moja vrlo osobna pjesma

Piše: Vida Burić Isaković

Kantautor u autor Plavog cvijeta, muzike iz pobedničkog filma na 68. Pulskom filmskom festivalu
Dino Osmanagić

Dino Osmanagić još kao dečak pohađao je časove gitare, a kako su „prsti često svirali po svom“,  tu neposlušnost ubrzo je transformisao u umetničko polje slobode smišljajuci akorde i sledove tonova. Danas je kantautor koji se profilisao u još boljeg stvaraoca muzike i teksta, dok su mu interpretacije sve jasnije u svojoj dubokoj emotivnosti. Kroz svoj kantautorski izraz, putem istančanih i eklektičnih stilskih sredstava, bira realističan narativ baveći se raznolikim temama među kojima dominatan uticaj ima osećaj egzistencijalnog iskustva. Osnovao je elektro-pop-rock bend „A zar je to važno“ i prvi put predstavio svoje autorske pesme, a prolazeći kroz mnoga iskustva saradnje sa drugim muzičarima oplemenjivao je svoj umetnički potpis koji je višestruko prepoznat na hrvatskoj muzičkoj sceni. Sarađivao je u stvaranju muzike za film „Odlazak“ Ivane Kragić, a napisao je muziku za kratkometražni film „Drekavac“.

Njegova muzička imaginacija retko upečatljiv izraz dala je muzici za film „Plavi cvijet“, koji je svoju svetsku premijeru doživeo u maju 2021. godine u glavnom programu 43. Moskovskog filmskog festivalu, gde je dobio treću nagradu publike, dok je na 68. Pulskom filmskom festivalu nagrađen Velikom zlatnom arenom za najbolji film.

Ljudi u muzičkim krugovima najviše te prepoznaju po muzici koju pišeš za druge izvođače (Nikola Marjanović, Tvrtko Hopek aka Les…) kao i po saradnji sa renomiranim producentima kao što je Deniken. Kako je došlo do saradnje sa Zrinkom Ogrestom, čiji film „Plavi Cvet“ je prošle godine dobio glavnu nagradu na filmskom festivalu u Puli?

Možda je zadnjih godina tako, ali sklon sam razmišljati da me fanovi Nikole Marjanovića ili Lesa znaju po tome, ali moji simpatizeri me znaju po pjesmama moje grupe „A zar je to važno“ i „Adam Zemsta“. Što se tiče Denykena, on je moja konstanta bio i vjerujem da će i ostati. Započeli smo suradnju s pjesmom „Ja se dobro osjećam“ koja je bila priličan hit. Ta pjesma mi je putem tantijema donijela i prilično novaca, tako da sam se zbog činjenice da radim s najvećim hrvatskim rock producentom s kojim su radili ljudi čiji sam ja obožavatelj poput Jinxa, Pipsa, Hladnog Piva i Majki i činjenice da imam materijalnu korist, počeo osjećati kao muzičar koji nešto vrijedi.

Do suradnje sa Zrinkom je došlo tako da je Zrinko na nekom radiju čuo pjesme „Plavi cvijet” i „Sjever“ koju smo zajedno napravili moj najdraži i najveći glazbeni suputnik, ali i prijatelj, veže nas i kumstvo, Kristian Ita Koščica i ja. Zrinko mi je poslao mail da bi se želio vidjeti sa mnom na kavi. Ja sam mislio da me netko zajebava, ipak sam odgovorio i predložio da se vidimo u Spunku (legendarno mjesto podno Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrenu, gdje sam inače bio inventar). Tako je i bilo. Tamo sam upoznao pravog gospodina, intelektualca i profesionalca, Zrinka. Kako sam ja o njemu lijepo pomislio, tako je i on o meni. Bilo je više kao da pijem pivu sa starim prijateljem nego s čovjekom kojeg prvi puta vidim.

Reci nam nešto više o samoj pesmi koju si napisao zajedno sa svojim prijeteljem Itom?

„Plavi cvijet“ je moja vrlo osobna pjesma, izašla je još 2017. godine. Napisao sam je za pola sata, negdje u ljeto 2016., šetajući cestama u blizini Molva (mjesto blizu Bjelovara). Što sve meni znači čuvat ću za sebe, bitno je da drugima znači isto nešto osobno, a nebitno što je to drugačije od moga. Samu glazbu sam zamislio aranžmanski dosta drugačije, ali kako je moj glazbeni partner Ita isporučio dosta drugačiju viziju, a kako se meni njegove vizije svide u devedeset posto slučajeva, tako je ona zazvučala ovako kakvu je danas znate. Denyken nam je preporučio da solo gitaru odsvira Zoran Viceban Zok i to je bilo to. Irena, vrsna pjevačica (Denykenova supruga) nam je otpjevala prateće vokale. Kako su svi koji su sudjelovali na pjesmi emotivci, tako je ispala i pjesma, baš kako sam i želio.

Pesma se vrlo dobro uklopila u atmesferu i radnju filma. Da li je i ona doprinela ukupnom utisku koji film ostavlja i koliko je film dao tvojoj pesmi neku novu dimenziju koja se ne može opaziti samo slušanjem?

Je, imaš pravo. Film je dao pjesmi novu dimenziju, pjesma je filmu dala dio ugođaja. Film bi svakako bio dobar i bez te pjesme, kao i pjesma bez tog filma.

Pretpostavljam da postoji razlika između pisanja pesama za klasične pevače i bendove, koje će se slušati na radiu, TV-u i drugim raspoloživim medijima, i pisanja muzike za jedan sasvim drugačiji projekat kao što je film. Koliko je teže, a na koji način drugačije uraditi muziku za film i kako si se ti nosio sa tim novim izazovom?

U ovom slučaju bilo je lako. Mi smo prilagodili tu pjesmu filmu. Elena Stella je puno pomogla. Ona je otpjevala i prilagodila vokale za film. Ostala muzika je većinom moja i Kristijanova, napisana ranije i prilagođena za film. Naime, Zrinku se također jako svidjela pjesma „Sjever“ koju mi potpisujemo, a izvodi je Nikola Marjanović. Moram ovdje reći da „Sjever“ nikada ne bi dosegnuo takvu popularnost da je upravo nije otpjevao Nikola.

Da li ćete ti i Zrinko Ogresta nastaviti saradnju na nekom budućem filmu?

Vjerujem da hoćemo. Ako se to dogodi, volio bih da pišem muziku paralelno kako se stvara film, da film potpuno obojim muzikom. Da filmu dam dio moje osobne melankolije, koja je golema, a Zrinko ima prilično melankolične filmove, pa bi to leglo.

Šta tebi lično znači uspeh Zrinkovog filma? Hoće li ovo značiti neki odmak od ranijeg bavljenja muzikom i prebacivanjem na novi kolosek kao što je rad na primenjenoj muzici?

Meni znači to da sam sretan zbog njega i zbog toga što sam bio dio toga. On je strastven umjetnik i dobro to radi i zaslužuje uspjeh i ima ga. Ja ću i dalje po starom, pa ako dođe prilika radit ću opet i za film.

Dino Osmanagić

Mnogi ne znaju da si ti jako dobar pevač i da si svojevremeno pisao muziku uglavnom za svoje lične projekte. Da li se može očekivati neki kantautorski rad u budućnosti ili ćeš i dalje uglavnom pisati kao freelancer za druge izvođače?

Nikad o sebi nisam mislio kao o dobrom pjevaču, ali sam neke pjesme OK otpjevao. Da, svakako planiram objaviti trostruki album na vinilu, a to je zapravo plan Igora Kordeja, velikog strip crtača na međunarodnom planu. Nedavno mi je rekao tu svoju ideju i ja sam je prihvatio. Igor, osim sto je majstor stripa, također je i veliki ljubitelj muzike i znalac i s vremena na vrijeme kada ulovi vremena podrži nekoga kao što sam ja, nekoga za kojeg smatra da ima nešto vrijedno. Evo, ti si medu prvima, a definitivno prva iz medija koja zna za ovaj projekat. Na projektu ću svakako surađivati sa Kristijanom Itom Koščicom, ali i sa članovima zadnje postave benda „A zar je to važno“ – Mirkom Kolovratom, Filipom Borovcem, Karlom Kurtaljem. Evo, njima nisam još ništa javio, ali hoću i vjerujem da će biti za to. Naravno i Denyken bi se tu negdje našao.

Zamenio si Hrvatsku Irskom. Kako ti se sviđa u novoj zemlji i postoji li mogućnost da postaneš delom muzičke scene u jednoj takvoj sredini?

Sviđa mi se Irska. Sviđala mi se i prije nego što sam tu došao. Sviđa mi se njihova folk glazba i njihovi pisci. Njihova vesela i pozitivna narav. Irska je posebna po tome što se došljaci ne osjećaju stranicama, svi koji su tu su doma. Ovdje imam prijatelje i znance Irce, Brazilce, Poljake, Južnoafrikance, Rumunje, Mongole, sve nacije s ex Yu područja, da ne nabrajam više. Za dvije, tri godine se planiram ponuditi i na ovom tržištu. Sto se tiče Hrvatske, fale mi obitelj i prijatelji. Neki put me svlada nostalgija baš jako, ali većinom se dobro držim.

Na čemu trenutno radiš i kada ćemo moći to da čujemo?

Trenutno radim na svojim pjesmama i dajem si sve vrijeme svijeta, još uvijek šapućem samom sebi i mantram, slušam glasove onih koji su otišli, a koje sam znao i gledam osmijehe onih koji su tu, dodirujem ruke nepoznatih ljudi kad god to mogu. Bez zezanja, kada prosjaku dajem novčić, trudim se dodirnuti mu ruku što duže, bude prljava i gruba, ali meni ugodna, dobijem tu nešto, a njemu ne uzmem ništa. Takve naizgled apstrakcije me hrane. Ne čitam previše medije, ne unosim trenutno puno novih sadržaja u sebe ni što se tiče knjiga, ni filmova, ni muzike, preživam ono što već imam u sebi i pišem iz toga nove pjesme.

Za sada imam dvadesetak potpuno novih pjesama. Ne znam kad će te ih točno čuti, ali bit će to na albumu koji sam spomenuo. Kristijan i ja snimamo trenutno jednu pjesmu, tu biste mogli čuti u kasnu jesen ili ranu zimu ove godine.

 

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: