Za jednog izrazitog individualistu, Viktor Ivančić pokazuje zapanjujući refleks da se u kriznim momentima zabije u neko kolektivno „mi“. Ajme, što ću ja ovako pošten i inokosan, na „nas“ se krenulo! „Mi“ su Novosti, „mi“ je slobodno novinarstvo, „mi“ je izmučena srpska manjina, koju eto napadaju „i hrvatski i srpski nacionalisti u bratskom zagrljaju“
Zašto (mladi) ljudi odlaze iz Hrvatske, zašto u državi više ljudi umire nego što se rađa i zašto je to opći trend među malim narodima u južnoslavenskim zemljama?
Ako se gledaju novinski naslovi, kandidati za nove članove SANU, koji su privukli najveću pažnju, bivaju vjerovatno Slobodan Antonić, Milena Marković, Želimir Žilnk, Vida Ognjenović i Drago Kekanović
Кao najmasovniji sport, fudbal je u periodu mirne reintegracije definitivno bio ključna spona u uspostavljanju međuljudskih odnosa koliko god to čudno zvučalo
BiH kao duboko podijeljena zemlja ima i duboko podijeljen obrazovni sistem. Kako godine prolaze, linija tih podjela sve je deblja
To što Alija Izetbegović i Naser Orić nisu sudski odgovarali za ono što su napravili, kako vlastitom, tako i drugim narodima u BiH, nikakve serije, pa makar ih i Turci snimali, ne mogu da operu
Bora je prvi progovorio jasnim emocijama, prvi je progovorio direktno i stao iza svojih reči. Junaci njegovih pesama po prvi put su izgledali kao stvarni likovi koje slušalac ne samo da može da zamisli nego gotovo da može da dotakne, o svakom od njih mogao se napraviti mali film. Niko pre Bore nije uopšte ni opisivao taj „polusvet“ koji živi na marginama društva, u potkrovljima i suterenima, svet velegradskih gubitnika opisan tako vešto da se mogao prepoznati i u drugim sredinama. S Borom je došlo vreme antiheroja
Ne želeći umanjiti intenzitet neprijatnosti kroz koju je prošla građanka Vučković, samo bih, eto, da notiram histerično-bjesomučnu „moralnu paniku“ karakterističnu za dio srpskih medija i javnosti, a u registru: „neviđen skandal“, „nezapamćena sramota“…
Poruku „Maratonaca“ nemoguće je svesti samo na mladalački bunt prema starijim članovima obitelji. Druga razina radnje, a ujedno i dobar razlog zašto ovaj film nastavljaju voljeti čak i oni koji su godinama bliže Panteliji nego Mirku, odnosi se na metaforu obiteljske loze i biznisa Topalovića koja ustvari predstavlja kritički prikaz okoštalih struktura vlasti u državi, naviklih na svoj status i djelovanje, pa zbog toga posve onemogućenih za razmišljanje o promjenama
U izvedbi Maje Kolundžije Zoroe, Đuka Tesla je na samrti dočekala, u vrtu iznad dobra i zla, da joj se njen sin Nikola konačno vrati. Mnogobrojna publika u Beogradu i malobrojna u Smiljanu, jer tamo više nije ostao nitko, stajala je i aplaudirala. Neki su plakali…
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
