Film „Oluja“ Miloša Radunovića govori o protjerivanja više od 200.000 Srba iz Hrvatske. U tom filmu izmučeni srpski vojnik, kojeg igra Ljubiša Milišić, nakon nekoliko dana bježanja od zla, konačno u koloni izbjeglica nalazi svoje, familiju, brata, majku i suprugu koja mu neće ni stići da kaže da je trudna. Paljba iz aviona u brišućem letu pobila mu je sve žive koje je imao. Sve to dok je samo nakratko otišao od njih, do izvora, po vodu.

„To je baš tako bilo. Nevjerovatno dobro snimljeno“, reći će autoru ovih redova Slobodan iz Bosanskog Petrovca, tačnije iz okoline tog mjesta, danas 44-godišnjak, tokom slučajnog susreta nakon emitovanja filma „Oluja“ prvi put na televiziji.

Operacija je počela, poznato je, 4. avgusta rano ujutro, već sutradan hrvatska zastava zavijorila se na kninskoj tvrđavi. Desetine hiljada ljudi u međuvremenu je bilo na traktorima, kamionima, u pohabanim privatnim automobilima, u koloni kojoj je cilj bio Republika Srpska, i dalje, Srbija.

A u Republici Srpskoj jedan gradić. Grad. Bosanski Petrovac. Mjesto rođenja velikog pisca Skendera Kulenovića, velikog slikara Mersada Berbera, velikog dječijeg pisca Ahmeta Hromadžića. I grad koji je posljednje tri decenije poznat po velikoj tragediji i velikom zločinu.

„Bila su dva aviona. Kolona se kretala tromo i sporo, stalno se zastajalo, nešto ili nekoga su čekali. Nepregledno na obje strane“, priča Slobodan koji je sve posmatrao sa brda nedaleko od vlastite kuće sa kojeg se pružao idealan pogled na – Petrovačku cestu. Imao je tada 13,14 godina.

„Bila su dva aviona. Prvo su nadletjeli kolonu, nisko, gotovo da su ti nesrećnici mogli da vide lica pilota. Zatim su odletjeli prema Ključu, ali veoma brzo su se vratili i istresli smrt po tim jadnim ljudima. To je bilo užasavajuće. Eksplozije, požar, a zatim jauci i zapomaganja. Ne ponovilo se“, kaže Slobodan. Bio je 7. avgust. Selo se zvalo Janjila, opština Bosanski Petrovac.

Kolona je dolazila iz smjera Donjeg Lapca.

Dan kasnije dogodilo se isto, samo u Svodni kod Novog Grada. Opet avion, opet bombe po civilima.

Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, na Petrovačkoj cesti i u Svodni kod Novog Grada ubijeni su Darinka Drča (68), Mika Kovačević (83), Krstan Vuković (45), Branko Stijelja (72), Mirko Stijelja (34), trudnica Mirjana Dubajić (21), Jovica Drča (6), Darko Vuković (13), Nevenka Rajić (12), Žarko Rajić (10), Marta Galogaža (60), Rade Galogaža (40) i Mile Malobabić (42). Ranjeni su Josipa Drča, Dušan Drča, Duško Ivaneža, Milica Ivaneža, Jovica Piplica, Ante Vitas, Dušan Beslać, Mara Beslać, trudnica Vedrana Stijelja, Obrenko Vuković, Dušan Drakulić, Vida Galogaža, Zorka Galogaža, Soka Malobabić, Suzana Ljubišić, Smilja Lajšić, kao i djeca Željko Drča (13), Duška Drča (9), Zorica Beslać (8), Rajko Galogaža (10), Goran Galogaža (12), Miloš Malobabić (14) i Nikolina Krajčinović (11).

Duško Ivaneža jedan je od teško ranjenih. Nedavno je svjedočio u procesu protiv hrvatskih pilota koji se vodi u Beogradu. U odsustvu. „Plač i vrisak čuo se do samog neba, a dolazio je iz šlepera u kom su se nalazile moje tri djevojčice sa suprugom, porodica ubijenog komšije Stijelje i brojni drugi. Sve se desilo oko jedanaest i po, dvanaest sati. Ništa nisam vidio, ni čuo. Odjednom su njih dvojica (Mirko i Branko Stijelja) bili mrtvi, a ja teško ranjen. Mirku se njegov mozak prosuo svuda po meni, a Branka je pogodilo tačno u čelo i glava mu se rascijepila“, priča Ivaneža. Tada je shvatio da mu je otkinuta ruka. Umotao ju je u majicu ne bi li je sačuvao, pa da je doktori pokušaju spasiti. Ubrzo je sa još sedmoro ranjenih prebačen u Banjaluku. Doktori su ga spasili. Danas živi u okolini Beograda. Do rodnog Benkovca je za tri decenije otišao tek nekoliko puta. „Ja svoju kuću ni kada smo bježali nisam zaključao. Šta su dobili Hrvati `Olujom` – ništa. Oni bi voljeli da se mi vratimo“, kaže Ivaneža.

Suđenje za zločin na Petrovačkoj cesti počelo je u Beogradu u martu ove godine, tri godine nakon što je optužnica podignuta. A optuženi su oficiri Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Mikac iz Ptuja, Zdenko Radulj iz Osijeka, Željko Jelenić iz Pule i Danijel Borović iz Varaždina. Sudi im se u odsustvu. Hrvatsko pravosuđe tri decenije nije ni pokušalo da procesuira ovaj zločin.