U Hrvatskoj više od 270.000 umirovljenika prima mirovinu manju od 400 eura, što je daleko ispod granice siromaštva. S obzirom na rastuće troškove života, poput hrane i režija, život s manje od 400 eura mjesečno postaje gotovo nemoguć.

Da bi preživjeli mjesec, mnogi umirovljenici moraju donositi teške odluke, poput odricanja od osnovnih potreba kao što su lijekovi ili čak hrana. Svakome tko u Hrvatskoj živi i radi jasno je da takvi iznosi ne mogu pokriti niti osnovne troškove života. Primjerice, samo prosječna cijena komunalnih usluga i osnovne prehrane za jednu osobu u urbanim dijelovima često prelazi 400 eura, ostavljajući umirovljenike u izrazito ranjivoj situaciji.

Zbog toga su mnogi umirovljenici prisiljeni oslanjati se na pomoć obitelji ili sakupljati plastičnu ambalažu po kontejnerima, što dodatno narušava njihovo dostojanstvo i sigurnost. S obzirom na ove uvjete, jasno je da su hitne reforme mirovinskog sustava neophodne kako bi se osigurao minimalan standard života za sve umirovljenike.

Hrvatski mirovinski sustav već dugo vremena je tema rasprava i kritika, no sada je stanje doseglo točku ključanja. Posljednjih godina cijene su odletjele u nebo, a mirovine nisu pratile takav trend cijena. Umirovljenici sada tvrde da su dovedeni na rub siromaštva i da njihove mirovine nisu ni blizu dovoljne da zadovolje osnovnih životnih potreba. Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), na prosvjedu u Zagrebu jasno je istaknuo kako trenutni sustav ne prati rast plaća i troškova života, te da se umirovljenici suočavaju s drastičnim padom životnog standarda. Njegove riječi: „Premijeru, znate li koliko je gladnih umirovljenika?“, odražavaju dubinu krize u kojoj se hrvatski umirovljenici nalaze.

Premda Vlada Andreja Plenkovića često tvrdi kako mirovine rastu, činjenica je da one rastu mnogo sporije nego cijene osnovnih životnih potreba. Prosječna mirovina, koja iznosi oko 600 eura, daleko je od obećanih 60 posto prosječne plaće, što bi trebala biti donja granica koja omogućava dostojanstven život. Umirovljenici danas moraju birati između hrane, lijekova ili osnovnih komunalija – što je apsolutno neprihvatljivo za zemlju koja je članica EU i bilježi rast BDP-a.

Svi koji se bave hrvatskim mirovinskim sustavom znaju da je on danas strukturalno neodrživ i da su reforme koje su do sada provedene samo produbile probleme. Drugi mirovinski stup, prema mnogim stručnjacima i umirovljeničkim udrugama, postao je dodatni teret umirovljenicima, jer nije osigurao dugoročne koristi koje su prvotno bile obećane. Umjesto da poboljša financijsku situaciju umirovljenika, mnogi smatraju kako taj sustav više koristi financijskim institucijama nego ljudima koji su cijeli život radili i doprinosili društvu.

Hrvatska je zemlja koja ulaže daleko manje u mirovinski sustav nego prosjek EU-a, izdvajajući tek 11 posto BDP-a za mirovine, dok druge zemlje ulažu između 13,5 i 16 posto. Ta razlika nije samo statistički pokazatelj, već odraz prioriteta vlasti koje kontinuirano zanemaruju starije građane.

Prosvjed umirovljenika ne odražava samo ekonomske nepravde, već i dublji problem narušenog ljudskog dostojanstva. Oni više ne traže samo veće mirovine, već dostojanstvo i sigurnost, što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo. Poruka koju su poslali Vladi je jasna: „Nećemo vaše mrvice, vratite nam naše!“ Ovo nije političko pitanje, ovo je pitanje prava na dostojanstven život.

Dok se čeka na pravi odgovor Vlade, ostaje jasno da će borba za pravedniji mirovinski sustav biti duga i teška. Umirovljenici će sve češće izlaziti na ulice, jer mnogi od njih neće imati drugog izbora. S mirovinskim primanjima, koja za mnoge iznose ispod 400 eura, većina starijih građana jedva uspijeva platiti režije, hranu, lijekove i osnovne potrebe. Situacija postaje nepodnošljiva za sve veći broj njih, dok inflacija i rast troškova života nastavljaju povećavati pritisak.

Ono što dodatno pogoršava ovu situaciju jesu demografski trendovi. Hrvatska bilježi pad broja radno sposobnih zbog niskih stopa nataliteta i iseljavanja, što smanjuje bazu ljudi koji doprinose mirovinskom sustavu. Istovremeno, dolazi do povećanja udjela stranih radnika s niskim plaćama. Iako ovi radnici mogu popuniti praznine na tržištu rada, njihove niske plaće znače i manje mirovinske doprinose, što će dodatno opteretiti sustav koji se već nalazi pod velikim pritiskom. Činjenica da su umirovljenici počeli izlaziti na ulice već sada, unatoč nominalnom rastu mirovina posljednjih godina, pokazuje da će za godinu ili dvije, nakon novih valova poskupljenja, koja nas sigurno čekaju, situacija biti neizdrživa za stotine tisuća umirovljenika. Prve žrtve novih poskupljenja bit će upravo onih 270.000 koji primaju mirovine niže od 400 eura, a onda i stotine tisuća onih koji su tek u neznatno boljoj situaciji.