Pobjeda Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD-u jasna je i nedvosmislena poruka o političkom smjeru te najmoćnije države svijeta. Tramp nije samo pobijedio, njegova pobjeda bila je suverena, uvjerljiva, pobijedio je u svim saveznim državama u kojima je rezultat trebao biti podijeljen, a republikancima je donio i pobjede u Senatu i Zastupničkom domu Kongresa. Povrh toga, pobijedio je i u ukupnom broju glasova s milijunima više od svoje protukandidatkinje Kamal Haris. Nevjerojatna je to pobjeda za nekoga tko je imao reputaciju kakvu je imao Donald Trump, kojeg su američki liberalni mediji godinama portretirali kao samog sotonu. Čovjek s nekoliko desetaka različitih optužnica za teška kaznena djela. Činjenica da je demokrate porazio takav kandidat govori sve o mišljenju većine Amerikanaca o mandatu Džoa Bajdena i njegove potpredsjednice Haris. Nitko nikada u povijest američke politike nije se vratio iz političkog ambisa u kakav je nakon poraza na izborima 2020. upao Tramp. Nakon napada na Kapitol i optužbi za organiziranje oružane pobune, Trampove šanse da uopće ostane na slobodi izgledale su slabe, a o novom predsjedničkom mandatu nitko nije sanjao ni u najluđim snovima.
No, Tramp je uspio, četiri godine je potrošio u sudskim bitkama diljem SAD-a za opstrukcije izbornog procesa, te nastavio graditi svoj pokret koji ga je ponovo lansirao u bitku za predsjednika SAD-a. U republikanskim predizborima s lakoćom je porazio sve protukandidate i ponovo se nametnuo kao izazivač ostarjelom Bajdenu. Nakon što je Bajden pod pritiskom stranačkih struktura Demokratske stranke odustao od nove kandidature, Tramp se ponovo našao oči u oči sa ženom kao demokratskom kandidatkinjom.
U očima većine Amerikanaca Kamal Haris je bila oličenje svih problema koji su ih pogodili u posljednje četiri godine. Prije svega je to inflacija koja je osiromašila milijune Amerikanaca i bacila ih u borbu za golo preživljavanje. Amerikancima je na ovim izborima ekonomija bila pitanje broj jedan, a to su pokazale i ankete u kojima je većina ispitanika tvrdila da danas žive značajno lošije nego prije četiri godine. Rat u Ukrajini i milijarde dolara koje su potrošene na nabavu oružja značajno su doprinijeli Trampovoj pobjedi. Tramp je od početka rata zauzeo stav da je za izbijanje sukoba osim Rusije odgovorna i Bajdenova administracija koju je opisivao kao slabu i bez utjecaja na svjetske lidere poput Putina i kineskog predsjednika Si Đinpinga. Na pitanje kako bi on zaustavio rat u Ukrajini, odgovarao je da bi rat zaustavio za jedan dan, bez ikakvih detalja ili konkretnih prijedloga i objašnjenja. Samim stavom da Amerika treba izaći iz toga rata Tramp je kupio milijune birača kojima rat na drugom kraju svijeta ne znači previše, a oni od njega nisu ni tražili odgovore na pitanje kako točno misli zaustaviti rat, osim da prisili Ukrajinu na ustupke koji ne bi bili prihvatljivi niti jednoj suverenoj državi.
Trampu su u novom pohodu na Bijelu kuću značajno pomogle i druge javne osobe poput Ilona Maska, milijardera, vlasnika Tesle i društvene mreže Iks. Mask je u kampanju Donalda Trampa uložio 118 milijuna dolara, a podršku koju mu je pružao preko Iksa, bivšeg Tvitera, mogla bi se mjeriti u dodatnim stotinama milijuna dolara. Važnu ulogu odigrao je i Džo Rogan, megazvijezda video podkasta, medijske forme preko koje je Tramp dobio pristup desetcima milijuna mladih Amerikanaca koji na izbore izlaze slabo ili nikako.
Pobjeda Trampa odjeknula je i u svijetu, možda jače nego ikada ranije, zato što su teme na kojima je kampanja vođena sve više globalne teme, a sve manje ekskluzivno američke. Inflacija, ratovi, ideološke borbe, cenzura, sve su to teme koje su dominirale na predsjedničkim izborima u SAD-u, a koje su ujedno i ključne teme u svim državama političkog zapada. Poruka građana SAD-a mogla bi glasiti nekako ovako: prestanite s ratovima, fokusirajte se na ekonomiju i kvalitetu života i prestanite s nametanjem vrijednosti koje su strane većini. Glatki poraz Haris poruka je demokratima da su se zaigrali, da su u svojim politikama otklizali prema ekstremnim rubovima svoga biračkog tijela koje ih je zbog toga napustilo. Iako oštre podjele i dalje ostaju realnost američke politike, u sljedeće četiri godine će američku, ali i svjetsku javnost oblikovati Donald Tramp u skladu s jasnom voljom koju su na izborima izrazili Amerikanci.
