„Čuvajte (mi) Jugoslaviju“. Bile su to, navodno, poslednje reči kralja Aleksandra I Karađorđevića nakon smrtonosnog atentata u Marselju 1934. godine. Iako ćete danas i u Srbiji često čuti „on nas je upropastio“. Ove reči prerasle su u mit, bile su uklesane na svakom spomen obeležju ovom vladaru. Iako se istoričari slažu da povrede koje je kralj zadobio u atentatu nisu dozvoljavale da bilo šta progovori, navodno je te reči sa kraljevih usana u odsudnom momentu pročitao Bogoljub Jevtić, ministar spoljnih poslova, koji je bio u njegovoj pratnji. To je imalo puno političko opravdanje, jer zemlja nije još bila dovoljno učvršćena i bilo je potrebno naći neko novo vezivno tkivo za opstanak Jugoslavije.
Ova rečenica preuzeta je i za naslov velike izložbe koja je otvorena u Muzeju Jugoslavije u Beogradu (nekadašnji Muzej 25. maj), a bavi se kulturom sećanja na kralja Aleksandra I Karađođevića, povodom 90 godina od njegove smrti. Deo ove postavke čine brojni lični predmeti, portreti, skulpture, maketa razarača „Dubrovnik“ kojim je kralj otplovio u Francusku i kojim je njegovo telo vraćeno u zemlju. Posebno mesto na izložbi zauzima uniforma koju je kralj nosio kada je ubijen. Iz Marselja su na pozajmicu stigle posmrtne maske kralja Aleksandra i ministra spoljnih poslova Francuske Luja Bartua, koji je takođe nastradao prilikom atentata na srpskog vladara.
Ubistvo kralja Aleksandra u Marselju uticalo je i na izvesnu mitologizaciju njegovog lika. Lik kralja Aleksandra Karađorđevića prisutan je u različitim medijima, u filmu, na fotografijama, portretnim bistama, u delima narodne radinosti, tačnije na ukrasnim platnima koja su vezena i stavljana na zid iznad šporeta ili u trpezariji.
Autori beogradske izložbe Veselinka Kastratović Ristić, Biljana Crvenković, Radovan Cukić i Aleksandra Momčilović Jovanović potrudili su se da postavka bude u ljubičastim tonovima, jer je arhitekta Nikola Krasnov projektovao enterijere u tom tonu. Pa su ljubičaste draperije bile i u Sabornoj crkvi za vreme sahrane i u dvoru.
Brod sa posmrtnim ostacima kralja Aleksandra I Karađorđevića uplovio je najpre u Split.
Čitava jedna celina na izložbi „Čuvajte (mi) Jugoslaviju” posvećena je spomeničkom nasleđu. Tačnije, nasleđu koje odavno ne postoji. Spomenici kralju rušeni su od 1941. do 1947. godine, što od strane okupatora, saveznika, što od ruke komunista. Na prostoru bivše Jugoslavije bilo je podignuto više od 260 spomenika i obeležja posvećenih kralju Aleksandru I Karađorđeviću. Projugoslovenska gradska vlast u Varaždinu prva je u Kraljevini Jugoslaviji podigla spomenik kralju Aleksandru, u septembru 1935. Autor ovog spomenika bio je Antun Augustinčić. Po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske, 11. aprila 1941. godine, spomenik je srušen. Posle Varaždina, i u Splitu je iste godine podignut spomen-svetionik, jedino spomen-obeležje ovog formata. Izgrađen je od bračkog kamena na mestu gde je razarač „Dubrovnik” uplovio sa posmrtnim ostacima kralja Aleksandra.
Na Trgu Aleksandra I od Jugoslavije u 16. arondismanu u Parizu nalazi se spomenik kralju Petru I Karađorđeviću i kralju Aleksandru I Karađorđeviću. Spomenička kompozicija posvećena je pre svega kralju Aleksandru. Spomenik njemu u čast podignut je i u Marselju.
Paradoksalno, na teritoriji Srbije ne postoji nijedan spomenik iz međuratnog perioda posvećen kralju Aleksandru I Karađorđeviću. Postoji spomen-česma u Lisičjem potoku koja nosi posvetu kralju. Dva meseca nakon atentata, tačnije 17. decembra 1934, u Beogradu je otkriven Most viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja izgrađen preko Save u periodu od 1929. do 1934. godine. Iako je prvo planirana trijumfalna kapija sa četiri lava, na kraljevu intervenciju, bez konkursa, prvobitno rešenje sa pilonima Nikole Krasnova zamenjeno je projektom Ivana Meštrovića koji je uključivao konjaničke skulpture srednjovekovnih vladara: cara Dušana, kraljeva Tomislava, Tvrtka I Kotromanića i Petra I Karađorđevića. To je izazvalo velike polemike među arhitektima, inženjerima, umetnicima i teoretičarima iz svih krajeva kraljevine. Polemika o konjanicima prekinuta je ubistvom kralja Aleksandra i most je pušten u promet bez spomenika. Meštrovićeva rešenja nikada nisu realizovana, a jugoslovenski inženjeri su u sklopu odbrambene taktike 9. aprila 1941. godine srušili ovaj most.
U Nišu je tek 2005. ponovo podignuta konjanička statua kralja Aleksandra, koja je prvi put postavljena 1939. a uništena 1945. godine.
Autori ove izložbe ističu da je najviše izloženih artefakata pronađeno u zaostavštinama umetnika koji su radili spomenike kralju Aleksandru, kao na primer Galerija Antuna Augustinčića (Klanjec, Hrvatska) i privatna zbirka zaostavštine Radeta Stankovića (Srbija). Izložba „Čuvajte (mi) Jugoslaviju“ traje do 31. marta 2025. godine.