Zamislite da danas neki mladić ili djevojka u kafiću objave svome društvu kako su odlučili da njihov životni moto bude: rad, štednja, čestitost. U najmanju ruku, čudno bi ih gledali. Danas je vrijeme burzovnih mešetara, „kontroverznih poduzetnika“ i stjecanja para radi uživanja do zadnje kapi krvi. E, tako nije bilo prije više od stotinu godina, u vrijeme kada je u Zagrebu, 23. septembra 1897. godine osnovano Srpsko privredno društvo Privrednik.
Osnovano je s ciljem da, koliko može, razvija privredne mogućnosti srpske zajednice u Hrvatskoj i da usrdno pomaže u školovanju siromašnim đacima, šegrtima i studentima. Slogan Privrednika glasio je „rad, štednja, čestitost“ i to zaista nije bilo prazno slovo na papiru. Život se tada doživljavao kao podvig, egzistencijalno i moralno, u naporu postizanja smisla života nekog višeg reda.
Čovjek takvog životnog podviga i neprestanog stvaralaštva bio je osnivač Privrednika – Vladimir Matijević. Rođen je 1854. u selu Gornji Budački, pored Karlovca, kao jedno od devetoro djece, od oca Petra Matijevića, vojnika Vojne krajine i majke Jule, rođene Nović, iz Petrovaradina. Mladi Matijević je prvo, kao i svi ostali, išao u vojnu školu. Kako je u međuvremenu Vojna krajina raspuštena, prešao je prvo u realnu gimnaziju u Karlovac a poslije, na užas svoje majke, na Trgovačku akademiju u Beč. Kako je kasnije napisao, tada je pomislio: „siromah jesi, zašto ne bi bio hitar i vredan, interesira me najviše naučiti“ i to je bila najvažnija misao njegovog života. Ostalo su nijanse fascinantnog uspjeha jednog čovjeka. Matijević se nakon temeljitog školovanja zaposlio u trgovačkoj radnji Gustava Sochera u Zagrebu i nakon dvije decenije predanog Matijevićevog rada ova firma je postala jedna od najprosperitetnijih trgovačkih kuća u ovom dijelu Evrope. Matijević nije bio samo spretan trgovac, nego i društveni vizionar, ponajviše dobar čovjek. Zato njegove riječi, „na omladini svijet ostaje i zato se ta omladina mora spremati za životni put“, nikada nisu bile fraza. Kasnije je te riječi nadopunio: „Zato i velim i molim, da svako čini samo toliko koliko ko može, ali toliko mora svako, pa ćemo onda ubrzo podići i preporoditi naš narod“. I tako je nastao Privrednik.
Humanitarna organizacija, kojoj je na čelu stajao Vladimir Matijević, koja je do Drugog svjetskog rata odškolovala, preko raznih vrsta stipendija i donacija, oko četrdeset hiljada mladih zanatlija, trgovaca i studenata srpske zajednice u Hrvatskoj, ali i mladića i djevojaka drugih nacionalnosti. Ona je povoljnim kreditima na noge podigla mnoge male firme i poduzeća i učvrstila različita srpska kulturna društva u Hrvatskoj. Privrednik je vizionarska zamisao koja je provedena u život, kojoj su se divili Mihajlo Pupin, Jovan Cvijić, patrijarh Gavrilo Dožić i Miloš Crnjanski i koja je kroz tri stoljeća opstala do danas.
Herojstvo, međutim, uključuje i dramu i tragediju. U Prvom svjetskom ratu, strogim odredbama austrougarskih vojnih vlasti, djelovanje Privrednika bilo je veoma ograničeno, često i onemogućeno a njegovi članovi bili su šikanirani, zlostavljani i zatvarani. U Kraljevini SHS sjedište Privrednika seli se u Beograd, uz razgranatu i stabilnu dvodecenijsku djelatnost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ustaški režim zabranio je u Hrvatskoj Privrednikovo djelovanje i, uz protjerivanje, interniranje i ubijanje mnogih njihovih članova, postojanje svih drugih srpskih kulturnih, privrednih i političkih organizacija.
Djelovanje Privrednika u Beogradu pa tako i na području Jugoslavije gasi se, čini se konačno i nepovratno, administrativnom odlukom komunističkih vlasti 1946. godine. Obnova Privrednika u Zagrebu događa se, pak, u najgore moguće vrijeme. Godine 1993. kada je u Hrvatskoj buktio rat i kada je bilo pitanje lične hrabrosti, dok su zalutali meci letjeli svuda okolo, sudjelovati na ponovnoj osnivačkoj skupštini ovog društva. Od tada do danas Privrednik je prošao mnoge nedaće, kose poglede većine i glavobolje unutar svoje manjinske zajednice, ali je svojim djelovanjem, ustrajno, korak po korak, ostao vjeran osnivačkim idealima Vladimira Matijevića. Po imenu ovog besmrtnog dobrotvora postoji danas Privrednikov fond „Vladimir Matijević“ koji stipendira studente slabijeg socijalnog statusa, kao i fond „Ivana Vujnović“, za stipendiranje izrazito nadarenih studenata. U okviru Privrednika postoji Centar za inicijative, razvoj i povezivanje javnog, poslovnog i civilnog sektora, „Lazar Bačić“, mjesečno glasilo Privrednik, internetski P-portal i tribina, sa raznovrsnim temama, interesantnim sugovornicima i uzbudljivim diskusijama. Privrednik je oduvijek bio mala organizacija s puno entuzijazma. Ko ume da voli ne bi trebalo ništa drugo da radi, rekao je jednom Duško Radović. Nešto blisko ovim riječima kao da je upisano i postoji i danas u temeljima Srpskog privrednog društva Privrednik.
