Nakon gotovo čitavog desetljeća rasprava o uvođenju poreza na nekretnine, hrvatska vlada je ocijenila da je konačno sazrelo vrijeme za uvođenje ovog poreznog davanja. Porez na nekretnine nije nikakva novost u europskim razmjerima jer se radi o porezu kakav postoji u velikoj većini država EU. Hrvatska posebnost u odnosu na ostatak EU je taj da kod nas vlasnici nekretnina u većini slučajeva u njima i žive, što u EU nije slučaj. U mnogim europskim zemljama razvili su se modeli u kojima mali broj tvrtki posjeduje desetine ili stotine, pa i tisuće stambenih jedinica koje se onda iznajmljuju na tržištu. Upravo u tome leži razlog zbog kojeg se kod nas i 10 godina od ulaska u EU odolijevalo uvođenju poreza na nekretnine. Godinama je porez na nekretnine bio najnepopularnija mjera koja se izrijekom odbijala. No, unatrag nekoliko godina prilike su se znatno promijenile, a s njima i stavovi o uvođenju poreza na nekretnine. Na promjenu javnog mnijenja prije svega je utjecao ogroman rast cijena najma nakon pandemije i uvođenja eura uz istovremeno smanjenje broja dostupnih nekretnina u velikim gradovima, ponajviše u Zagrebu i Splitu u kojima postoji najveći manjak dostupnog stambenog prostora. Proces rasta cijena istovremeno je pratio i proces apartmanizacije tijekom kojeg su tisuće stambenih jedinica pretvorene u apartmane za kratkoročno iznajmljivanje, prije svega na obali, ali sve više i na kontinentu.
Ideja koja stoji iza odluke vlade je da će porez na nekretnine motivirati značajan broj onih koji drže nekretnine praznima i onih koji se bave kratkoročnim iznajmljivanjem na stavljanje tih nekretnina na tržište radi izbjegavanja porezne obveze. Tržište bi na veću ponudu trebalo reagirati smanjenjem cijena i porez bi, u teoriji, trebao odraditi svoj posao i izbalansirati nastale poremećaje. Plus, vladajuća stranka bi prikupila značajne poene u biračkom tijelu za rješenje gorućeg društvenog problema.
Ipak, brojni su znakovi da se to neće dogoditi i da će porez na nekretnine poslužiti samo kao kratkoročni politički alibi da se nešto pokušalo učiniti. Visina poreza od jedan do 10 eura po kvadratu neće biti dovoljna da demotivira one koje se bave turističkim iznajmljivanjem s obzirom na to da iznos potreban za plaćanje poreza po trenutnim cijenama iznajmljivanja mogu zaraditi za pet do 10 dana tijekom sezone. Dodatno, iskustvo pokazuje da ih ništa neće spriječiti da taj novi trošak prebace na goste, baš kao što su to radili svih ovih godina. Još jedna rekordna turistička sezona dat će iznajmljivačima uvjerenje da cijene mogu još malo pogurati na gore ne bi li sa sebe skinuli teret novog poreznog davanja.
Problemi koje Hrvatska ima, a koji utječu na stambenu krizu, možda se uopće ne mogu riješiti poreznom politikom jer su uzroci takve krize eksterni. Hrvatska posljednjih godina prolazi nekoliko procesa od kojih svaki pojedinačno i svi zajedno djeluju na stvaranje krize na tržištu nekretnina. Rat u Ukrajini doveo je do izbjeglištva milijuna Ukrajinaca, a u Hrvatskoj je svoj novi dom pronašlo njih preko 22.000. Istovremeno, samo u razdoblju od 1. januara do 31. jula 2024. godine Hrvatska je izdala 131.879 radnih dozvola stranim radnicima. Uz ova dva procesa na potražnju na tržištu nekretnina utječu i unutarnje migracije. Manje sredine sve drastičnije ostaju bez stanovništva, a sve veći broj stanovnika odlazi u veće gradove s jačom ekonomskom aktivnošću. U takvim uvjetima ne postoji porez koji može riješiti problem jer je istinski problem u fizičkom nedostatku stambenih jedinica u onim sredinama gdje se nekretnine traže. Desetine tisuća praznih i sada već poluruševnih kuća i stanova po Lici, Zagori, Baniji i Slavoniji ne zanimaju nikoga, skoro pa niti njihove vlasnike i porez na njih neće riješiti problem manjka stanova u Zagrebu, Splitu i Rijeci u kojima strani radnici čine sve veći udio stanovništva i radne snage.
Hrvatska prolazi kroz drastične promjene koje će trajno utjecati na demografsku sliku zemlje, ali i geografski raspored stanovništva. Porez na nekretnine u takvim uvjetima izgleda kao pokušaj gašenja požara kantom vode koji dugoročno neće dati reklamirane rezultate. Kratkoročno, pojačat će blagajne jedinica lokalne i regionalne samouprave, ali bi mogao i utjecati na rast cijena kratkoročnog najma ukoliko ne bude djelovao dovoljno motivirajuće na vlasnike da svoje nekretnine prodaju ili daju u dugoročni najam. Njegovi rezultati u svakom slučaju uslijedit će već za nekoliko godina, ali već sada postoje naznake da će to biti samo još jedan pucanj u prazno.
