Oluja u književnosti: Nikako izrecivo

Piše: Đorđe Matić

Egzodus od preko 200.000 ljudi, zločini, ubojstva civila, nestanak Srba iz mjesta gdje su stoljećima živjeli i uspjeli preživjeti, nitko od pisaca iz matice nije dodirnuo tu temu

Oluja u književnosti

Vjerojatno ne postoji važna tema iz srpske historije dvadesetog vijeka da je srpska književnost nije obradila, od ubojstva kraljeva Aleksandra Obrenovića i Karađorđevića, balkanskih ratova, Velikog rata, genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, NOB-a, pa preko poslijeratnog perioda, sve do raspada Jugoslavije i ratova u njenim bivšim sastavnicama. Čitavi ciklusi nastali su u književnoj obradi nekih razdoblja. Zbog toga zapanjuje činjenica koja se javlja svake godine u augustu, kad se obilježava takozvana vojno-redarstvena operacija ili bolje rečeno notorna “Oluja”, najveća kolektivna trauma Srba nakon 1945. godine: nijedno važno ili poznato ime srpske književnosti, naime, nije se bavilo ovim događajem koji je potpuno promijenio sve za naš narod u Hrvatskoj. Egzodus od preko 200.000 ljudi, zločini, ubojstva civila, nestanak Srba iz mjesta gdje su stoljećima živjeli i uspjeli preživjeti, nitko od pisaca iz matice nije dodirnuo tu temu.

To je nešto što stoji kao tabu, što naravno i jeste, a ne samo da se pisci nisu bavili time, nego se čak ne konstatira ni ta činjenica da nisu, da ovaj motiv nije obrađen ni tematiziran. Bilo po liniji oportuniteta, straha (!), ili pak nepoznavanja materije, odnosno još teže i gore, zbog nezainteresiranosti za temu među piscima u Srbiji, ostaje to da se nitko nije prihvatio ovih strašnih događaja u pokušaju literarnog i umjetničkog oblikovanja, što zapravo znači, pokušaja da se da neka vrsta kontekstualizacije, a iz toga i smisla nečemu teško ili nikako izrecivom. I naravno, iz razloga jednako važnoga – pamćenja radi. Svaka kultura je dužna učiniti to. Međutim, do danas – ništa. Sva ona javna plakanja i prijetnje, novokomponovane pjesme i politički govori za obranu Krajine, sva zgražavanja i coktanja nad nepravdom i sramotom, krokodilske suze i pokoja iskrena, sve je to nestalo brzo i od tada vadi se jedino po potrebi, u političke i retoričke svrhe, ispražnjeno od značenja, najčešće. U umjetničkom svijetu, ova tragedija biblijskih proporcija nije uspjela roditi jednog smislenijeg rada. Kao da je sav onaj narod nekako sam kriv za to što mu se dogodilo. Kao da je, na kraju, zapravo nevažan. Republika Srpska i Kosovo naravno ostaju teme, ali “Oluja” ni jednoga važnijeg teksta nije dala.

Na marginama srpskog kulturnog svijeta, pa tako i literature, postoji međutim čitav jedan korpus radova o tim strašnim danima augusta, i šire – o svemu onome prije što je i uzrokovalo onakav razvoj događaja, razumljiv otpor i greške, ugroženost i vlastite grijehe prema drugome, i tako redom. Ovaj “postolujni” književni korpus zaslužuje mnogo veći tekst, ali neka, uz ove dane strašnog podsjećanja na našu kolektivnu tragediju, makar se podsjetimo na te radove, kao memento, i na njihove autore. Ove književne radove, što je i blagoslov u nesreći, ali i problem druge vrste, stvorili su redom takozvani zavičajni pisci, autori po pravilu iz krajeva Hrvatske pogođenih ratom, s Banije, Korduna, iz Like, Slavonije i Dalmacije, autori koji su dijelili sudbinu svoga naroda i koji su gorak spas većinom našli u Srbiji, uz cijenu bez koje nije išlo. Iako bi se za jednog od njih, ujedno i najpoznatijeg autora – pokojnog Jovana Radulovića – moglo reći da ne spada u tu grupu, a za njegova posljednja dva romana “Od Ognjene do Blage Marije” i “Prošao život”, s temom progona našeg naroda augusta 1995. godine i nestajanja Srba iz Radulovićevog kraja, dalmatinskog zaleđa, ali i ostalih krajeva Hrvatske, da proturječe gornjoj tezi – ostaje ipak činjenica da je bez obzira na decenije u Beogradu, Radulović u nekim elementima ostao zavičajni pisac koji je uspio u jednom trenu dobaciti i do široke publike svojom “Golubnjačom” i “Braćom po materi”. No, ako njega ostavimo po strani, uz spominjanje rijetkih proznih radova drugih autora, kao što su romani Mirka Demića, intrigantno je, koliko užasno u jednoj višoj ironiji historije i višem usudu poziva, da su o stradanju, kako vlastitom tako i čitave zajednice, najviše pisali pjesnici, gotovo redom izbjegli. Pokojni banijski pjesnik Nebojša Devetak ostao je tako neka vrsta amblematske figure u tom smislu, kako tematski, tako i vlastitom sudbinom, a na liniji stvaranja iz paradoksalnog “egzila u matici”. U tu grupu pjesničke “braće” po udesu spadaju i Zdravko Krstanović i Miloš Kordić, za čiju “Ne nosite sa sobom” daljski pjesnik Đorđe Nešić, koji je i sam, srećom sa sigurnijeg mjesta, pisao na ovu temu i o njenim groznim odjecima, tvrdi da spada među najbolje pjesme o tragediji Srba u “Oluji”. Iz te potisnute vizure koju nijedna šira javnost neće da čuje, pisali su i nesretni virovitički pjesnik Luka Šteković, zatim Mladen Srđan Volarević, a posebno je zanimljiv i rad Anđelka Anušića. Inače također poznatiji kao pjesnik, Anušić je napisao roman “Život iz zasjede”, među rijetkima koji za temu ima upravo “Oluju” i njene posljedice – izbjeglištvo kao prvu i glavnu, i to duž srpskih zemalja i onda u “pravoj” emigraciji, seljenju u inozemstvo. Izuzetna je Anušićeva metafora “zasjede”, kao kad u tom lajtmotivu piše: “Zar da opet budem gonjen i lovljen, kao tamo što sam bio? Predstoji li mi i dalje život iz zasjede?”

Oluja u književnosti
Antologija koju je sastavio Nebojša Devetak

Svi ovi i mnogi drugi radovi manje istaknutih “zavičajaca” nisu ostali rasuti po časopisima, vlastitim izdanjima ili u skrajnutim objavljivanjima kod većih izdavača: sastavljene su, okolnostima i pogubljenosti unatoč, čak i dvije antologije: “Drumovi su naša otadžbina” koju je sastavio pokojni Devetak, te “Prognani Orfeji”, Nenada Grujičića.

Te su antologije važan zalog. Nisu svi radovi uvijek visokih književnih dometa, ali je važno da postoje, da ih ima. Naročito uz ove dane kada ostaci ovoga naroda i dalje skriveno i šuteći tuguju nad onim što ih je zadesilo. I nad čime i dalje šuti i dobar dio njihovih sunarodnjaka – čak i onaj koji bi trebao, štoviše morao progovoriti.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: