Natalija Popovska je klasični filolog, naučno se bavi historijom iz doba antike, u statusu sveučilišnog profesora radila je preko dvije decenije na Institutu za nacionalnu historiju u Skoplju, a posljednje tri godine radila je kao direktorica Kulturno informativnog centra (KIC) Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu. Prostor makedonskog KIC-a u Hebrangovoj ulici nije velik, ali je dovoljno prostran da se u njemu može održati koncert ozbiljne muzike, predstaviti knjiga, promovirati film i postaviti vrijedna izložba.
Kako je osnovan KIC Sjeverne Makedonije u Zagrebu?
KIC Sjeverne Makedonije postoji tri godine, ja sam bila njegova prva direktorica i za mene je ovaj posao bio veliki izazov, nakon toliko godina akademske karijere. Postoji još četiri ovakva kulturna centra naše zemlje u svijetu: u Bugarskoj, Albaniji, SAD-u i Turskoj, a svečano otvorenje KIC-a Sjeverne Makedonije u Zagrebu bilo je 2022. godine uz prisustvo dvije ministrice kulture, iz Hrvatske i Sjeverne Makedonije.
Kako biste formulirali ideju otvaranja KIC-a Sjeverne Makedonije u Zagrebu?
Generalno, svaka mala zemlja ima potrebu pokazati se svijetu, a kultura je čini mi se najbolji način za takvu promociju. Danas je Sjeverna Makedonija multikulturna, multietnička i multikonfesionalna država, koja se bori da izrazi svoje osobitosti i izbori se za svoje mjesto u globalnim, može se reći nepovoljnim geopolitičkim procesima. U tom smislu je otvorenje KIC-a dio i makedonske kulturne politike.
Kakav je formalni status KIC-a Sjeverne Makedonije u Zagrebu?
Makedonski KIC u Zagrebu formalno pravno je dio diplomatske misije i djeluje u okviru Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u Hrvatskoj i naša ideja je bila fokusirati se na predstavljanje makedonske suvremene kulture i umjetnosti. U Zagrebu živi brojna makedonska zajednica koja većinom čuva makedonski jezik, folklor i tradiciju i uglavnom je tako prepoznata u javnosti. Ali to nije sve. To jesu naše vrijednosti, ali nisu jedine i danas nisu najvažnije, jer Sjeverna Makedonija kao država i makedonska suvremena kultura prati suvremene evropske i svjetske trendove. Svakako, cilj je i povezivanje institucija, makedonskih i hrvatskih, razmjena iskustva i znanja, pa onda i radimo na konkretnim projektima u tom pravcu. U tom smislu Republika Hrvatska, kao članica Evropske unije, principijelno i prijateljski pruža svaku moguću pomoć i podršku Sjevernoj Makedoniji.
Promocija kulture
Kako takvo povezivanje izgleda u stvarnosti?
Za kratko vrijeme smo uspjeli da KIC Sjeverne Makedonije postane dio kulturne ponude u gradu Zagrebu, kao i da djelujemo, kao što rekoh, interkulturalno. Na primjer, interes za makedonsku suvremenu književnost u Zagrebu i općenito u Hrvatskoj je veliki i zato je djelatnost prevođenja makedonskih knjiga na hrvatski jezik od iznimne važnosti. Također, postoji generalno interes za vizualnu umjetnost, a posebno je zanimljiva makedonska kinematografija. Hrvatska ima značajne filmske festivale i makedonski filmovi su dosta često dio tih programa, neovisno od programa makedonskog KIC-a. Konačno, postoji nova generacija mladih umjetnika i njima je važno promovirati se izvan granica naše zemlje. Makedonska država im je to omogućila i moram izraziti veliko zadovoljstvo da je prijem makedonskih umjetnika kao i naših kulturnih institucija u Hrvatskoj izvanredan.
Možete li navesti neke od programa vašeg KIC-a koje ste do sada realizirali?
Bilo ih je dosta, ali nabrojat ću nekoliko za koje smatram da podupiru ono što sam prethodno spomenula, a to je suradnja s hrvatskom kulturnom scenom i institucijama. Jedan od naših najprevođenijih pisaca kojeg smo u zadnje vrijeme predstavili u KIC-u je Tomislav Osmanli, čije knjige je preveo i izdao zagrebački Sandorf. Zatim, gostovao je u našem kulturnom centru pijanist svjetskog glasa, Simon Trpčeski, u suradnji s festivalom Večeri na Griču, a naglasila bih i suradnju s umjetničkom organizacijom Cristoforium Art (voditelj Danijel Gašparović). Od njih smo dobili klavir na korištenje za koncerte klasične muzike u KIC-u, a Dino Imeri, poznato makedonsko pijanističko ime, nastupio je na Festivalu „Svetislava Stančića“, koji se održava u Državnom arhivu u Zagrebu, a organizira ga Cristoforium Art. Nedavno smo ugostili Nacionalnu galeriju Sjeverne Makedonije i skulptora Sinišu Noveskog, koji radi pod utjecajem hrvatskih kipara, kao što je sam autor naglasio u svom predstavljanju. Gošće su bile izvrsne makedonske slikarice Tanja Balać, Žani Gelevska, Anita Ognjanovska i drugi. Slikar Rešat Ameti je nakon izložbe u KIC-u imao još nekoliko izložbi u Hrvatskoj.
Spomenuli ste interes u Zagrebu za makedonski film.
U suradnji s KIC-om grada Zagreba predstavili smo u programu „Mlade i odvažne“, pet makedonskih mladih filmskih redateljica (Marija Apčevska, Lidija Mojsovska, Ana Jakimska, Anastazija Lazarova i Sandra Gjorgjieva) s kratkim filmovima, zatim dokumentarac našeg velikog filmskog stvaraoca Slavka Janevskog, a predstavili smo i igrani film „Memento“ redatelja Dimitrija Osmanlija, koji je inspiriran temom potresa u Skoplju 1963. godine. Što se tiče folklora, Sjeverna Makedonija je bila zemlja partner na Đakovačkim vezovima i ako smijem napomenuti, ja sam kao gošća otvorila tu svečanost. Ove godine su prvi put od kad se održava Kliofest sudjelovali makedonski profesori (Ana Čupeska i Petar Todorov) u suradnji s kolegom povjesničarem Damirom Agičićem. Surađujemo s Filozofskim fakultetom u Zagrebu i profesorom Ivicom Bakovićem, šefom Katedre za makedonski jezik i književnost, ljubiteljem i prevoditeljem makedonske poezije. Odlična je i suradnja s Muzejom za umjetnost i obrt, a planirana je i velika izložba Mihaela Arsovskog, koji je oblikovao umjetničku scenu u jugoslavenskim okvirima na području grafičkog dizajna. Za tu izložbu sada se radi paralelno istraživanje po muzejima i arhivima i u Zagrebu i u Skoplju.
Kako su financirani vaši programi?
Naše programe financira Ministarstvo kulture Sjeverne Makedonije. Na dan otvorenja KIC-a potpisan je Program za kulturnu suradnju između Ministarstava za kulturu Republike Sjeverne Makedonije i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, kako bi se olakšali kontakti i mobilnost umjetnika i razmjena kulturnih programa.
Tanec u Lisinskom
Kolika je makedonska zajednica u Hrvatskoj
Po zadnjem popisu registrirano je oko četiri hiljade Makedonaca u Hrvatskoj i njih ima po svim većim gradovima. Inače, makedonska zajednica je dobro organizirana, a sve udruge koje rade pod krovnom organizacijom Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj financirane su od strane gradova, županija i hrvatske države. Postoji i udruga Hrvatsko-makedonska tangenta, koja ima svoj ured u Šibeniku i čiji članovi su osobe iz javnog života u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji. Svake godine u septembru održavaju se u Šibeniku i na Zlarinu Dani makedonske kulture na kojima sudjeluju umjetnici iz obje zemlje. Inače, makedonska zajednica u Hrvatskoj komunicira s drugim narodnim zajednicama u Hrvatskoj: bosanskohercegovačkom, crnogorskom, srpskom, slovenskom i drugima i ponekad i ja dobijem poziv na neke od takvih zajedničkih priredbi. Taj međukulturni mozaik ima svoju dinamiku i on se odvija na jedan primjeren način. Što se tiče makedonske zajednice u Hrvatskoj, treba također reći da je prošle godine otvorena i osvećena Makedonska pravoslavna crkva u Zagrebu: nalazi se na Knežiji i izgrađena je u suvremenom stilu kako bi se uklopila u moderni okoliš. U septembru dolazi naš orkestar Tanec s baletom i on će imati koncert u Lisinskom, pa predviđam da će to biti veliki događaj.
Da li umjetnici iz Hrvatske posredstvom vašeg KIC-a nastupaju u Sjevernoj Makedoniji?
Da, s time da treba reći da u Skoplju postoje društva makedonsko-hrvatskog prijateljstva i druge kulturne institucije spremne na suradnju, pa umjetnici iz Hrvatske svakako dolaze u Makedoniju. Recimo simfonijski orkestri jedne i druge zemlje stalno se razmjenjuju, kazališta imaju gostovanja, pa onda dobro surađuje nezavisna scena Pogon Jedinstvo iz Zagreba i Jadro iz Skoplja. Univerzitetski profesori sudjeluju na simpozijima, preko KIC-a smo ostvarili nekoliko suradnji i on je u svakom slučaju dobra platforma za ovaj tip komunikacije. Meni lično je s tim kontaktima bilo lakše, jer ja sam prisutna u Zagrebu više od 10 godina, preko moje akademske karijere i poznajem i ljude i institucije u Zagrebu i Hrvatskoj. Generalno, možemo reći da je hrvatska kultura prisutna u Sjevernoj Makedoniji i uvijek je primljena s oduševljenjem.
Kako izgledaju evropske kulturne veze Sjeverne Makedonije?
Svakako postoji institucionalna suradnja, a postoje i lični kontakti raznih kulturnih djelatnika koji povezuju i pojedine umjetnike i institucije. Veleposlanstva u sklopu svojih misija imaju kulturna događanja. Na primjer, Veleposlanstvo Sjeverne Makedonije u Parizu ima svoju galeriju. Kao što rekoh, kulturno informativni centri (Istanbul, Njujork, Sofija, Tirana i Zagreb) svakako su velika prednost za predstavljanje makedonske kulture. Zatim, Sjeverna Makedonija je uvijek prisutna na venecijanskom Bijenalu, na kojem ima svoj paviljon. Postoje dobre kulturne veze sa Švedskom i Češkom. Makedonski univerziteti surađuju s evropskim i američkim i drugim univerzitetima.
Na primjer?
Na Univerzitetu u Rijeci obilježili smo 15 godina postojanja Lektorata makedonskog jezika, koji je osnovao profesor Goran Kalođera i povodom ovog jubileja štampali smo publikaciju vrijednih radova na temu makedonskog jezika. Još bih dodala iz šireg kulturnog pejzaža da glumac Nikola Ristanovski vrlo često glumi u predstavama Narodnog pozorišta u Beogradu, a Vlatko Stefanovski je naš muzički kulturni brend gdje god da se pojavi. Možemo reći da je makedonska kultura vidljiva i na regionalnom i na evropskom, pa i na svjetskom nivou, ali ključ vidljivosti jedne kulture je suradnja s institucijama na lokalnom ili međudržavnom nivou. Dobar poticaj povezivanja su fondovi Evropske unije, jer olakšavaju i regionalno povezivanje i predstavljanje kulture male zemlje u velikom svijetu.
Što zapravo može kultura danas?
Prva činjenica je da bez kulture ne može opstati ni jedna narodna zajednica ili država i od suštinskog je značaja za opstanak čovječanstva uopće. Upoznavanje različitih kultura širi vidike i pomaže da se premoste predrasude prema različitostima, potiče mnogobrojne interese, razvija solidarnost i demokraciju. Što se tiče danas često spominjanih „novih tehnologija“, one su samo alat, a ne zamjena za kulturu. Kulturni procesi traju i daju rezultate na duži rok. Tehnologija može puno toga, ali ne može zamijeniti duh živog čovjeka. Kultura je čovjekova suština i od nje se ne može i ne smije odustati.
