Mediji i demokracija

Piše: Dušan Cvetanović

Tri televizije i 17 njuz portala u rukama su vlasnika izvan Hrvatske. Ostatak relevantnih njuz nakladnika u rukama je obitelji Hanžeković i Ninoslava Pavića

mediji
13.06.2021., Zagreb - Ministar Gordan Grlic-Radman dao je izjavu za medije ispred MVEP-a.

Nedavno održani lokalni izbori u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu, ozbiljno su otvorili pitanje uloge medija u procesu izbora političkih predstavnika. Koliku ulogu imaju mediji pri izboru političkih predstavnika građana i je li takav utjecaj postao općeprihvaćena norma zapadnih demokratskih društava? Sudeći po onome čemu smo svjedočili u nedavnoj izbornoj kampanji, u kojoj je teško bilo razaznati razliku između medijskih izvještaja i PR aktivnosti kandidata, jasno je da je moderno novinarstvo u posljednjih desetak godina pod utjecajem vlasnika medija otklizalo u smjeru koji ima sve manje veze s novinarstvom, a sve više s PR-om i promocijom točno određenih političkih opcija.

Uloga medija i medijskih djelatnika drastično se promijenila u razdoblju tranzicije. Nakladnici medija postali su tvrtke u privatnom, primarno stranom vlasništvu točno određenih pojedinaca i korporacija. Novinari su postali medijski djelatnici čiji je zadatak ostvarivanje zadanih ciljeva privatnih vlasnika medija. S obzirom na utjecaj koji mediji imaju na demokratske procese – izbor građanskih predstavnika u predstavnička tijela, izbor predsjednika Republike, izglasavanje zakona – građanski demokratski nadzor medija u promijenjenim okolnostima postaje nužnost. Demokratski nadzor medija postaje jednako nužan i opravdan kao i demokratski nadzor izabranih predstavnika građana. U Hrvatskoj ne postoji nikakav građanski nadzor medija, iako od operacija s javnim proračunima ostvaruju stotine milijuna kuna dobiti.

Iako nisu dio vlasti, mediji u tolikoj mjeri utječu na sve grane vlasti da to njihov nadzor i kontrolu čini neizbježnima. Utjecaj urednika dnevnih političkih emisija ili tiskovina često je od jednake društvene važnosti kao i utjecaj izabranih predstavnika tj. političara. Mora ih se držati odgovornima za izrečeno i upozoravati na sukobe interese u kojima vrlo često svoju novinarsku profesiju podređuju probicima točno određenih političkih opcija ili korporacija.

Analiza strukture vlasništva nakladnika medija u Hrvatskoj pokazuje da su sve tri vodeće komercijalne televizije (dvije nacionalne i jedna kablovska) u vlasništvu tvrtki iz Luksemburga i Njemačke. Konkretno, vlasnik Nove TV i njen jedini dioničar je tvrtka Slovenija brodbend S.A.R.L. sa sjedištem u Luksemburgu, vlasnik televizije RTL je RTL Grup central & istern Jurop sa sjedištem u Njemačkoj, a vlasnik N1 televizije je tvrtka Adria njuz čiji je osnivač i jedini vlasnik Adria njuz S.A.R.L. sa sjedištem u Luksemburgu. Vlasnik Večernjeg lista je Štirija medija internešnel sa sjedištem u Austriji, vlasnik Novog lista je tvrtka Novi list d.o.o. koju zastupa Rihard Flimel iz Bratislave u Slovačkoj, a vlasnici Glasa Istre su tvrtke Novi list d.o.o. i tvrtka JOJ Medija haus iz Bratislave. Također se uočava da su vlasnici 17 hrvatskih njuz portala tvrtke iz Njemačke, Austrije, Luksemburga i Slovačke. Dodatnih osam njuz portala u vlasništvu je obitelji Hanžeković, a jedan portal u rukama Ninoslava Pavića. Navedeni nakladnici, tri televizije i 17 njuz portala u rukama su vlasnika izvan Hrvatske. Ostatak relevantnih njuz nakladnika u rukama je obitelji Hanžeković i Ninoslava Pavića.

S obzirom na to da se u svim slučajevima stranih vlasnika radi o korporacijama, teško je povjerovati da ijedna od njih obavlja medijsku poslovnu djelatnost za potrebe istinitog i objektivnog izvještavanja građana, a u svrhu izgradnje prosperitetnog demokratskog društva. Istovremeno, jedini relevantni domaći vlasnik medija, obitelj Hanžeković, ima direktne financijske interese jer si medijskim biznisom osigurava unosne multimilijunske poslove u sektoru naplate i ovrha nad građanima.

Brojni dokazi, oni empirijski i oni anegdotalni, upućuju na činjenicu da vlasnici i nakladnici najvećih medija u Hrvatskoj proizvode javno mnijenje i utječu na demokratske i političke procese u skladu sa svojim financijskim ili političkim interesima. Struktura vlasništva nad medijima u Hrvatskoj i njihova spremnost da bez prevelikog okolišanja preuzmu ulogu promotora konkretnih političkih opcija zaista sve češće dovode u pitanje sam demokratski poredak. Političke opcije čiji politički programi odudaraju od smjera koji odgovara financijskim interesima vlasnika medija suočavaju se s pristranim i neobjektivnim izvještavanjem, ignoriranjem i marginalizacijom. Takvo postupanje stranih privatnih tvrtki nije začuđujuće, jer je cilj medijskog biznisa ostvarivanje profita. Isto tako, njihovo postupanje sve češće diskvalificira njihove zaposlenike od mogućnosti da budu tretirani kao novinari, u smislu posrednika u demokratskom procesu i objektivnih tumača političke i društvene stvarnosti.

Usto, takvim procesima u medijskom biznisu ne nazire se kraj. Dapače, najvjerojatnije nas čeka doba otvorenog i angažiranog medijskog promoviranja političkih opcija i vrijednosti te ubrzanje procesa proizvodnje pristanka kod građana, što bi na duge staze moglo potpuno izbrisati demokraciju i njene danas postojeće standarde.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: