Lica gradova mijenjaju se tokom godina, ona u isto vrijeme stare i podmlađuju se, nekome se osmjehuju, nekoga gledaju gordo i srdito. I svaki stanovnik ili namjernik vidjet će neko drugačije lice grada. Starosjedioci će možda primjećivati nove bore, odnosno nedostatke, došljaci novu frizuru, odnosno moderni dekor… Ako govorimo o duši nekog grada, onda ne pitamo statistiku i brojke, nego baš one koji njegovim ulicama svakodnevno nose svoje brige, radosti, životne prekretnice i odluke. One koji ga vole tajno, „bez pisama i razglednica“, podrazumijevano i tiho, ali i one koji iz njega razglednice upravo pišu…

Zagreb treba zagrebati

„Jako volim i pamtim pjesmu ’Zagreb je hladan grad’ grupe Film. Kao soundtrack za šetnju centrom. Mogućnost da grad poznaješ ali ga ne pre-poznaješ. Kada grad nudi da se bude nepoznat i sam sebi. Da istečeš iz svakodnevice i nestaneš. Postaneš stranac kojeg znaš. Iznenada zatekneš intrigu koje te uputi na skriveno. Napor da se iznenadiš, iza-zoveš. Zagreb se treba zagrebati!“, odgovara Ivica Gunjača, Zagrepčanin s očitim stažom na studiju filozofije, kao i izraženim interesovanjem za umjetnost.

„Što bi to trebalo vidjeti u Zagrebu? Parkove koji su integrirani s gradom, od Lenuzzijeve potkove u centru do zelenih oaza koji omeđuju grad: planinu Medvednicu, Maksimirski park te uz Savu jezera Bundek i Jarun. Također, svakodnevna kulturna događanja te festivala kojih su brojnošću na zavidnom nivou. Možda se netipičnošću ističu glumački teatri (Exit i Luda kuća); art kina (Tuškanac i Kinoteka), muzeji (Iluzija i Prekinutih veza). Možda tek subotnje dnevna ispijanja kave na ’špici’. Ali možda nisam dovoljno (post)moderan… Koji bih suvenir preporučio? Čini mi se da ne postoji samo jedan koji bi dominirao kao simbol Zagreba. Kao na razglednicama, često su to replike starih znamenitosti, uglavnom crkvenih građevina (katedrala, Kamenita vrata, Crkva Sv. Marka). Zanimljiviji su praktični predmeti folklornog tipa, npr. šestinski kišobrani. Možda najčešći je nepraktični predmet pučkog tipa – licitarsko srce. Ali to se može činiti kao staromodno ili kič. Možda ste tradicionalni pa vas zanima kako je došao na svijet? Teško! Nije mu lako doći na rođendan Dan grada jer se različiti datumi vrte kao bitni. Npr, prvo spominjanje u dokumentima, kraljevsko utemeljenje, vjersko utemeljenje, spajanje dvograda u jedinstveni grad, oslobađanje od fašističke okupacije…“, prenosi nam svoja razmišljanja Gunjača.

Čak i bez detaljnijeg poznavanja povijesti nekog grada, odnos prema njemu ovisi svakako i od uspomena koje su tu upisane, djetinjstva, mladosti. Od toga da li smo u njemu rasli, na bilo koji od mnogih načina.

„Volim Zagreb, u njemu sam proveo cijeli život. To je kao kad se ljudi vječno sjećaju prvog poljupca, prve ljubavi, mjesta gdje su odrasli. Tako sam i ja uz Zagreb strašno emotivno vezan zbog Zagreba 80- ih godina. Zagreb je tada, iako sivih i oronulih fasada zgrada, imao jedan evropski moderan umjetnički slobodarski duh“, kaže fotograf Jovica Drbnjak koji smatra privilegijom to što je svoje tinejdžerske i formativne godine proveo tada u Zagrebu.

„A onda se sve promijenilo, naročito zadnjih 25 godina. Zagreb danas liči na većinu evropskih gradova sa šoping centrima i dućanima kakvih ima svugdje po Evropi. Grade se stakleni neboderi, sređuju fasade, ali je izgubio onaj svoj duh i postaje jedna velika palanka… “, ipak dodaje naš sugovornik.

Zagrepčanke su jedine ljepše od Zagreba

„Najlepše u Zagrebu su, naravno, Zagrepčanke. Sa njima je sve lepše. Nije nikome bilo lako prethodnih nekoliko godina, pa ni Zagreb nije savršen, nije se obnovio nakon poslednjeg zemljotresa, kao ni Banija, ali ljudi se trude, bore se da budu iznad teških situacija i sve to rade na tipičan zagrebački način: fino“, kaže za naš portal Aleksandar Čarnojević, međunarodno nagrađivani arhitekt koji je u Zagrebu živio i radio prethodne četiri godine i, kako kaže, uživao u društvu Zagrepčana.

„Nadam se da će svakom dotepencu biti tako fino kao i meni. Zagreb je na super poziciji i kada imate slobodnog vremena i mogućnosti: za par sati ste u Beogradu, ali i na moru ili Alpima. Penjanje na Sljeme me vrlo brzo osvojilo kao nešto što je must have. Od arhitektonskih iskustava mi se najviše svidelo plivanje na bazenu Svetice. Ubedljivo najbolja klopa mnogo šire od Zagreba je roštilj Kod Koste. Od ne-masovnih trasa preporučujem da skrenete na neki program u Privrednikov dom i da se podsetite kako je biti podstanar u sopstvenoj kući, ili ako imate sreće na najavangardnije izložbe u Prosvjeti. Nešto najposebnije što sam video je Dotrščina, za takvo mesto najbolje da ne prenosim utiske, već ih trebate steći lično“, poručuje Čarnojević.

Da grad čine prvenstveno ljudi u njemu, složiт će se mnogi. Vječiti strah od promjena, međutim, često stvara zazor među baš tim „ljudima grada“ od došljaka, stranaca, tuđina… Ali naši sugovornici u Zagrebu ističu upravo toplinu i dobrodošlicu s kojom su ih prihvatili Zagrepčani.

S idejom da ostane tek nekoliko mjeseci, najviše godinu dana, koliko mu je trajala radna dozvola, u Zagreb je došao i Petar Pisarić. I tu je – ostao. Život u Zagrebu mu se dopao toliko da je odlučio da u njemu ostane do daljnjeg, i to ne više samo zbog prihoda, jer su na trenutke oni bili i manji nego što bi bili u Srbiji, odakle je došao.

„Pre svega, upoznao sam mnogo divnih ljudi u crkvi i zasigurno su oni jedan od najvećih razloga moje odluke o ostanku u Zagrebu. Кao Srbin nisam imao nijedan problem, nijednu neprijatnu situaciju. Mada, kod naših ljudi koji su ovde rođeni ima i dalje mnogo straha…“, kaže Pisarić, čiji je „privremeni rad“ u Zagrebu potrajao mnogo duže nego što je isprva očekivao.

U Zagrebu se nikada neću osjećati kao stranac

Prije dvije godine u Zagreb se preselio i Andrej Božinovski, gdje danas živi s djevojkom i radi kao asistent na Pravnom fakultetu. Iako je sedam godina radeći u akademskim i pravosudnim vodama Republike Sjeverne Makedonije surađivao s Pravnim fakultetom u Zagrebu, nakon preseljenja prvi put je, kako kaže, shvatio koliko je ovaj grad jedinstven.

„Zapanjujuća arhitektura, zadivljujuća ulična umjetnost i pulsirajuća energija ulica ostavile su trajan dojam na mene. Ali ono što Zagreb zaista izdvaja su njegovi ljudi. Toplina i ljubaznost lokalnog stanovništva učinili su ovaj grad mojim drugim domom. Fascinantno mi je staro gradsko jezgro, katedrala, Crkva Sv. Marka i veliki park Maksimir… samo su neke od znamenitosti koje oduzimaju dah. Grad je pun muzeja, galerija, pozornica i festivala, nudi vam bogatu povijest i tradiciju. Zagreb je pravo mjesto za upoznavanje hrvatske kulture i gostoprimstva. Jer crescendo Zagreb ima snažan osjećaj zajedništva. Iako sam tu već dvije godine, već se osjećam kao ’purger’“, kaže Božinovski i poručuje: Ovdje se nikada neću osjećati kao stranac.

 

 

 

Tekst je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba