Izjava saborskog zastupnika Stipe Mlinarića Ćipe koji je prošloga mjeseca, bijesan zbog izgubljenih izbora u Vukovaru, ispalio da je novoizabrani gradonačelnik Pavliček zapravo srpski gradonačelnik, nezasluženo je prošla ispod radara. Osim nekoliko članaka nije bilo ozbiljnije reakcije političke javnosti, pa čak i najviših državnih dužnosnika, a trebalo je jer je u Mlinarićevom prosipanju žuči bilo elemenata govora mržnje. Možda ne tako očitih kao u redovnim ispadima pripadnika te političke opcije, ali svakako vrlo ozbiljnih.

Komentirajući ishod drugog kruga izbora za gradonačelnika Vukovara saborski zastupnik Domovinskog pokreta Mlinarić tada je izjavio: „Naš kandidat je dobio podršku i većinu tamo gdje su većinom Hrvati, na primjer na Mitnici, a gubio je tamo gdje je SDSS podigao svoje biračko tijelo, to samo znači da je Marijan Pavliček izabran sa srpskim glasovima i da će biti srpski gradonačelnik Vukovara.“

Izjava saborskog zastupnika Mlinarića sadrži dvije tvrdnje koje zaslužuju detaljnu analizu: da je Pavliček izabran „srpskim glasovima“, te da će on biti „srpski gradonačelnik Vukovara“. Obje tvrdnje su nepotkrijepljene dokazima, pravno neutemeljene i nespojive s osnovnim demokratskim standardima.

Za početak, u Hrvatskoj su izbori tajni. Prema Zakonu o lokalnim izborima i Ustavu, izbori su opći i tajni, a pravo glasa imaju svi građani bez obzira na nacionalnu pripadnost. To znači da nitko, ni izborna povjerenstva, ni političke stranke, ni promatrači, ni saborski zastupnici, nemaju pravo, ni mogućnost znati za koga je pojedini građanin glasao. Svi birači glasuju na istim biračkim mjestima, koriste iste glasačke listiće i ubacuju ih u iste glasačke kutije. Glasanje se obavlja individualno, bez prisustva trećih osoba i iza paravana, čime se štiti temeljno pravo svakog građanina da političku volju izrazi slobodno i bez pritiska. Činjenica da su izbori tajni jedna je od ključnih demokratskih garancija i sve ozbiljne države inzistiraju na njezinom poštivanju.

Kada bi bilo tko znao za koga je pojedini birač glasao – pa makar se radilo o etnički većinskim četvrtima u jednom gradu – to bi značilo da je došlo do ozbiljnog kršenja izbornog procesa. Svaki pokušaj identifikacije nacionalne pripadnosti birača i povezivanja s njihovim glasom predstavlja tešku povredu izbornog zakonodavstva. Ukoliko bi itko stvarno posjedovao takvu informaciju, bio bi dužan prijaviti je nadležnim institucijama jer bi se radilo o kaznenom djelu. No, budući da takva informacija ne postoji, tvrdnja o „srpskim glasovima“ temelji se na pretpostavkama koje ne mogu biti provjerene i nije potkrijepljena dokazima.

Sugerirati da netko nije legitiman gradonačelnik ako su za njega, navodno, glasali pripadnici jedne nacionalne manjine, duboko je diskriminatorno. Građani Hrvatske su, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, ravnopravni u biračkom pravu. Oni ne glasuju kao Srbi, Hrvati, Mađari ili Talijani – već kao građani. Njihov glas ima jednaku težinu i izražava slobodnu političku volju. Svaka drugačija interpretacija izbornih rezultata je manipulacija.

Dok se tvrdnja da je Pavliček izabran „srpskim glasovima“ ne može provjeriti niti potvrditi, tvrdnja da će on biti „srpski gradonačelnik Vukovara“ činjenično je netočna i predstavlja političku etiketu koja nije utemeljena u zakonskoj ili političkoj praksi. Naime, takva tvrdnja pokazuje temeljno nerazumijevanje ili ignoriranje političke funkcije gradonačelnika. U demokratskom poretku ne postoji „srpski“ ili „hrvatski“ gradonačelnik – postoji samo jedan, zakonito izabran, gradonačelnik svih građana. Njegov legitimitet proizlazi iz činjenice da je izabran na slobodnim, općim i tajnim izborima, većinom glasova u drugom krugu, i time je predstavnik cijelog grada – kako onih koji su za njega glasali, tako i onih koji nisu.

Gradonačelnici ne nose etničke kvalifikacije. Njih ne biraju etničke skupine, već birači. Marijan Pavliček nije izabran kao pripadnik jednog naroda, već kao kandidat jedne političke opcije. Pred njim je odgovornost vođenja grada u skladu sa zakonima, potrebama građana i programom koji je predstavio. Etiketirati ga na temelju navodne strukture glasača pokušaj je da se ospori njegov legitimitet i takva izjava potiče polarizaciju društva.

Mlinarićeva izjava ne ostaje u domeni puke retoričke provokacije – ona pokazuje elemente retorike koja može poticati društvenu podjelu i stvoriti prostor za etničku netrpeljivost. Takva izjava je dana isključivo kako bi potaknula podjele među građanima, izazvala nepovjerenje među ljudima različite nacionalnosti i potaknula etničku napetost u javnom prostoru. Mlinarić je izjavu o Pavličeku kao srpskom gradonačelniku osmislio kao uvredu, kao način da delegitimizira Pavličeka kao nedostojnog gradonačelnika. Mlinarić je htio reći: mi Hrvati smo htjeli Bilića za gradonačelnika, a Pavliček je sa Srbima dogovorio tajni pakt i zato je on nedostojan, odnosno srpski gradonačelnik Vukovara.

Vukovar je grad koji i dalje osjeća posljedice ratne traume i etničkih podjela, ali i grad u kojem su izbori, kao i u ostatku Hrvatske, regulirani jasnim demokratskim pravilima. Narušavati povjerenje u te izbore insinuacijama o etničkom profilu birača znači podrivati jedan od temelja demokratskog poretka.