Bunt ili urlanje

Piše: Olivera Radović

Desetak studenata je uoči protesta izvelo delove poeme Oskara Daviča u neobičnom scenskom obliku, izmeštenom iz uobičajenog, za tu vrstu izričaja svojstvenog okruženja. Desetominutni performans emitovan je uživo na televiziji N1, nakon čega je izazvao brojne reakcije javnosti

Studentski protestni performans (foto: YouTube printscreen)

„Оj, Srbijo među pesmama, među šljivama,/ oj, Srbijo među ljudima/ na njivama,/ oj, Srbijo među pesmama, među stadima,/ oj, Srbijo, pesmo među narodima… “ Reči ove čuvene poeme Oskara Daviča mogle su se čuti prošlog petka na performansu ispred zgrade Tehničkih fakulteta u Beogradu. Dobro, ne baš čuti, više nazreti kroz scenske krike, trzaje i grimase u svojevrsnom horskom recitalu Davičove poeme „Srbija“. Desetak studenata je pre protesta ispred Palate pravde izvelo delove ove poeme u neobičnom scenskom obliku, izmeštenom iz uobičajenog, za tu vrstu izričaja svojstvenog okruženja. Desetominutni performans emitovan je uživo na televiziji N1, nakon čega je izazvao brojne reakcije javnosti. Ko god je video deo performansa (a uglavnom se samo u delovima širio javnim prostorom) nije ostao ravnodušan, na šta su performeri najverovatnije i računali. Ali teško da su računali na toliku količinu negativnih reakcija. Naslovi u tabloidima, u svom maniru, pokušali su da ih diskredituju i degradiraju: IDE IM PENA NA USTA DOK SKRNAVE PESMU OSKARA DAVIČA, Sektaški performans zgrozio javnost Srbije! JEZIVO! (VIDEO); Građani u šoku nakon performansa ispred zgrade Tehničkog fakulteta: Plašimo se!; Da li neko zna koja je sekta u pitanju?! Građani u šoku nakon jezivog „performansa“ opozicije: Plašimo se! (FOTO/VIDEO); ZABRINJAVAJUĆE, ŠTA OVI LJUDE RADE?! Narod zgrožen „perfomansom“ takozvanih studenata na protestima – grizu se, plaču, vrište i urlaju! (VIDEO).

Desetominutni performans izveli su studenti Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu u saradnji sa Umetničkim kolektivom Beton Kunst, organizacijom registrovanom pre dve godine koja za sebe navodi: „Ne zanima nas kritikovanje postojećeg stanja, zanima nas izgradnja situacije, reinterpretacijom, revitalizacijom i transformacijom tradicije, kao i sopstvenog rada.“ Sličan performans su prošle godine već izvodili pod nazivom „Koncert Hora mumlača 57, powered by Beton Kunst”, na manifestaciji Art Vikend Beograd. Tada su ga ovako opisali: „Kolektivni čin mumlanja služi kao metafora za osećanje neadekvatnosti i pitanje nečijeg prava da govori o sebi, drugima, ili bilo kojim društvenim pitanjima. Odražava osećaj nedoraslosti prema odgovornosti, ukazuje na nevoljnost ili nesposobnost da se u potpunosti angažujemo i prihvatimo da imamo sposobnost da nešto izgovorimo, prenesemo, postignemo.“

Kombinacija prenaglašene artikulacije nemoći i bunta i stihova izrazitih socijalnih i rodoljubivih motiva, specifične „budnice“ koja izaziva otpor prema nepravdi, poziva na pobunu, na promene – nije naišla na razumevanje. Možda baš zato jer je osnovna ideja performansa, kako su sami organizatori naveli na svojim društvenim mrežama, bila da „zajedno pokažemo da se posle praznika blokada ne završava i da smo i dalje tu do ispunjenja zahteva!“ U tome su, mora se priznati, i uspeli. Njihovo prisustvo su osvestili i oni koji ga možda nisu bili svesni.

Performeri očigledno nisu ni uzimali u razmatranje hoće li njihov nastup na odgovarajući način dopreti do publike, samim njegovim izmeštanjem iz adekvatnog okruženja, onog u kojem se nalazi publika zainteresovana da sa takvim izrazom uspostavi kontakt. Ulica ili plato mogu takođe biti zgodna mesta ovakvih izričaja, ali onda se računa prvenstveno na efekat začudnosti, šoka. U ovom slučaju, teško da su performeri preko tog efekta išta dobacili. Plač i urlanje čak i na sceni vrlo su osetljivi i zahtevni postupci, izazivaju kod gledalaca osećaj nelagode. Ali retko onaj koji dovodi do katarze. Prosto ih je neprijatno slušati i gledati. Sažaljenje, strah, saosećanje kod gledalaca izaziva se nekim suptilnijim procesima. Čak i ako ne ulazimo u umetničke postupke datog performansa i njihovu promišljenost, ovako izmešteni iz uobičajenog konteksta teško da su mogli, a pitanje je i da li su želeli da dopru do gledalaca na neki drugi način koji nije – potcrtavanje distance.

Tabloidi i šaljivdžije na društvenim mrežama u tom smislu su se poslužili istom metodom – izmeštanjem iz konteksta, referirajući se samo na one delove video snimka koji prikazuju mumlanje, krike, trzaje, grimase.

Performans će svakako vrlo brzo biti zaboravljen, pogotovo jer se pojavio u trenutku vrlo osetljivih i uzavrelih političkih emocija, ali ga ipak treba zapamtiti kao opomenu. Na još jednu manu lepe Davičove Srbije – sklonost njenih ljudi da zanemaruju kontekst. Da i kad mogu – ne žele da vide širu sliku od one koja potvrđuje njihova predubeđenja. A u tome su barem i studenti i tabloidi i svi kojih se dojmila nedavna „predstava“ jednaki i ujedinjeni.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: