Višestoljetna historija Srba u stvari predstavlja sudbinu naroda na granici. Na Balkanu, pod pritiskom moćnih osvajača i stalno na vjetrometini između Istoka i Zapada, taj narod je vrlo rano bio navikao da bude šiban ratom, progonima i žrtvama. Uz tegobna seljenja i muke svih vrsta, taj narod se i očeličio na tvrdokornu obranu područja na kojem je vjekovima živio. Jedna od takvih granica, na kojoj su naseljavani Srbi, bila je i Vojna Krajina, stvorena u 16. stoljeću radi obrane Habsburške Monarhije od upada Turaka.
Na toj granici, u selu Grabovnici pored Grubišnog Polja, rođen je 1818. godine veliki pjesnik, Petar Preradović. Po porijeklu, Preradović potječe od srpskih roditelja, oca Jovana Preradovića, austrijskog graničnog oficira i majke Pelagije, rođene Grivičić, dok je čitava šira familija Preradović rodom iz srednjovjekovne, tzv. Stare Srbije. Odatle se pod naletom Turaka velika porodica Preradović selila: jedan krak otišao je u Bačku, u Vojvodinu, drugi u Rusiju a treći u tzv. Gornju Krajinu ili Karlovačko Vladičanstvo. Vojna Krajina u kojoj je odrastao Petar Preradović stekla je zloslutni naziv „krvava haljina“, u kojoj su ljudi prije podne bili seljaci, a popodne ratnici protiv turskih naleta. Ali to područje je bilo i stanovita „talionica naroda“: jedni su dolazili drugi su odlazili, područje je bilo pustošeno i ponovno naseljavano, a ljudi, vjere i kulture miješali su se, milom ili silom, u raznovrsnim kombinacijama. Tako je i Petar Preradović, kao i veći dio muških članova kuće Preradovića, vrlo rano ušao u vojnu službu, završio je njemačku kadetsku školu i služio u mnogim regimentama Austro-Ugarske monarhije. Upoznavao je mnoge narode od Milana do Sombora i od Beča do Zadra, ali i njegov identitet se mijenjao, gubio i pronalazio u raznim oblicima i svjetonazorima.
Bivajući desetak godina u stranim školama, Preradović je materinji jezik u jednom trenutku gotovo zaboravio, a pravoslavna vjera u kojoj je kao dijete kršten, u pravoslavnoj crkvi u selu Mala Črešnjevica, prepravljena je u katoličku. Tako je, naime, nalagao običaj onoga doba da se svaki đak njemačke vojne škole automatski upisuje kao katolik, bez obzira na njegovu stvarnu vjeroispovijest u trenutku krštenja. I prve pjesme Preradović je napisao na njemačkom, a onda se dogodio veliki preokret: na vojnoj službi u Italiji Preradović je susreo dvojicu ljudi. Prvi je bio hrvatski književnik Ivan Kukuljević, a drugi srpski pjesnik i prevodilac Špiro Dimitrović. Kukuljević je Preradovića uputio u ideje ilirizma i panslavizma, a Dimitrović je Preradovića nagovorio da napiše prvu pjesmu na narodnom jeziku. I tako Preradović, kako kažu kroničari onoga vremena: „osta radnik, na onoj njivi koju ima zapadni dio srpsko-hrvatskoga naroda, da obrađuje“. Preradović je pjesme pisao uglavnom na latinici, ali i na ćirilici. Kao pjesnik surađivao je s Danicom Ilirskom, ali i sa Srpskim narodnim listom, a njegove teme bile su koliko intimne i ljubavne, toliko patriotske i rodoljubive. On je pjevao u slavu domovine, ali ju nije nazivao ni hrvatskom ni srpskom već slavenskom. O njegovim lirskim i romantično narodnim preokupacijama govore njegove znane pjesme „Zora puca“, „Miruj, miruj, srce moje“, „Jezik roda moga“ i druge, a među njegove junake, među ostalima, spadaju i Car Dušan, Kraljević Marko i Vuk Karadžić. Godine 1890. izdala je Matica Hrvatska zbirku Preradovićevih „Izabranih pjesama“, koje su na ćirilici, 1902. izišle i u Beogradu.
Kada je Petar Preradović u 54. godini preminuo, na današnji dan, 18. augusta 1872. godine u Beču, tada je Jovan Jovanović Zmaj sastavio stihove u spomen velikom pjesniku:
Domaći se bršljen
Oko krsta vije,
To j’ pepelu dosta
Al’ duši ti nije,
Njojzi nema mira
Dogod s rajskih vrata
Ne ugleda slogu
Srba i Hrvata!
S pravom je Zmaj to napisao, jer Preradović je u svoje vrijeme zaista bio pravi apostol iskrene sloge Srba i Hrvata. To je 19. vijek u kojem je Preradović živio i to je po svemu najsvjetlije vrijeme prijateljstva i bratstva ova dva naroda. Mali plamičak u tom plemenitom sjaju predstavljao je i Petar Preradović, njegov život i njegovo pjesničko djelo.
