Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print

90 godina od smrti Vladimira Matijevića

U nastavku prenosimo govor predsjednika Srpskog privrednog društva Privrednik Nikole Lunića održan 15. juna 2019. godine u Gornjem Budačkom, rodnom mjestu Vladimira Matijevića, povodom obilježavanja 90. godine od Matijevićeve smrti

Okupili smo se danas ovdje u Gornjem Budačkom da se poklonimo djelu i sjetimo čovjeka koji je zadužio mnoge naraštaje mladih ljudi materijalno ih pomažući i duhovno ih usmjeravajući. Da nije bilo Vladimira Matijevića danas bi i nama bilo mnogo teže izabrati dobre i prave putove. Okupili smo se ovdje pokraj ovog spomen kamena i pokraj crkve posvećene velikom pravoslavnom svetitelju Vasiliju Ostroškom da obilježimo 165 godina od rođenja i 90 godina od smrti Vladimira Matijevića.

Vladimir Matijević nije samo osnivač i utemeljitelj Srpskog privrednog društva Privrednik. On je bio vizionar. On je postavio temelje koji nas inspiriraju i osvijetlio putove kojima i mi danas kročimo. To su rad, štednja, čestitost i solidarnost među ljudima.

Vladimir Matijević

Vladimir Matijević je osnivač i utemeljitelj Srpskog privrednog društva «Privrednik», jednog od najstarijih humanitarnih udruženja na ovim prostorima. Osnovao ga je davne 1897. godine u Zagrebu. Zahvaljujući njemu Privrednik je do 1946. godine, kada je ukinut i zabranjen, odškolovao gotovo 40.000 siromašne djece i omladine s prostora Korduna, Banije, Like, sjeverne Dalmacije, dakle, s najsiromašnijih područja ove zemlje.

Vladimir Matijević rođen je upravo ovdje u Gornjem Budačkom 1854. godine u kući koje nažalost više nema. Nema ni škole koju je pohađao. I ova crkva je više pusta nego puna ljudi. I ovo selo u kojem je Matijević ponikao pusto je. Ono umire i nestaje. Ali Matijevićevo djelo ne umire. I današnje generacije Privrednikovih aktivista i stipendista njegove ideje i vizije ostvaruju i dive im se.

Matijević je osnovao i Srpsku banku u Zagrebu 1895, jednu od najmoćnijih financijskih institucija na ovom području u to vrijeme. Osnovao je i Savez srpskih zemljoradničkih zadruga 1896. godine s preko 450 zadruga. On je srpski narod u Hrvatskoj podigao iz neimaštine i blata. On je isto tako govorio snažimo se ekonomski i privredno. Budimo bolji, pametniji, spretniji od drugih. I pomozimo koliko tko može, ali svatko mora pomoći kako bi naš narod izašao iz bijede i neimaštine.

Nikola Lunić u Gornjem Budačkom

Vladimir Matijević rođen je u oficirskoj porodici kao jedno od devetero braće i sestara. Nitko od njih nije doživio zreliju dob. Svi su vrlo mladi pomrli. Jedini je Vladimir preživio. Trebao je biti državni službenik, vojnik. Međutim, on se opredijelio, kako bi se to danas moderno reklo, za poduzetništvo, za trgovinu. Govorio je tada Matijević, čovjek koji radi u državnoj službi nije slobodan čovjek, on je uvijek sluga i ne raspolaže sobom, radi za druge interese koje često niti ne razumije. Ljudi s ovih prostora su bistri, okretni, snalažljivi, maštoviti i zato njihovom karakteru najbolje odgovara da se bave poduzetništvom, trgovinom, zanatstvom, da razvijaju ono što im je priroda dala. Nažalost njega mnogi Srbi nisu poslušali, nisu ga ni razumjeli, pa su mahom molili i hrlili u državne službe i to u svim sistemima koji su na ovim prostorima uspostavljani. Od Austro-Ugarske vlasti, preko Kraljevine do socijalističke Jugoslavije. Svoju sudbinu vezali su za državne sisteme koji nisu trajali ni koliko kratkotrajni ljudski život. Slomom tih državnih sistema slomljene su bile i njihove sudbine i njihovi životi.

Matijević se oženio s Paulinom iz porodice Lađevića uglednih trgovaca iz Karlovca. Nažalost oni nisu imali potomaka. Pa su svu svoju imovinu ostavili Privredniku za školovanje nadarene a siromašne djece i omladine. Zahvaljujući njihovom dobročinstvu mnogi mladi ljudi izašli su iz siromaštva i stekli društveni ugled i ostvarili karijeru. Postali su trgovci i zanatlije. Zahvaljujući Matijeviću i Privredniku mnogi Kordunaši, Banijci, Ličani, Dalmatinci otvorili su svoje trgovine i zanatske radnje u Zagrebu i mnogim drugim gradovima i mjestima. Ili su se vratili u rodno mjesto u kojem su bili pokretači kulturnog i privrednog života svoje sredine.

Spomen-ploča Vladimiru Matijeviću u Gornjem Budačkom

Vladimir Matijević umro je u Beogradu 1929. godine. Njegov Privrednik pobjedničke komunističke vlasti zabranjuju 1946. godine. Mnogi u toj pobjedničkoj vlasti su i oni koje je Privrednik odškolovao.

No, Matijevićevo besmrtno djelo se nastavlja. Danas Privrednik godišnje stipendira oko pedeset nadarenih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti s područja cijele Hrvatske. Smatramo da bez obrazovanja i ulaganja u mlade ljude teško može opstati i razvijati se srpska zajednica u Hrvatskoj. U ovom našem nastojanju nesebično nam pomažu organizatori i učesnici i ove pete po redu humanitarne likovne kolonije posvećene Vladimiru Matijeviću koju organiziramo upravo ovdje u njegovom rodnom kraju i koja će se održati danas i sutra. Slikari iz Hrvatske, Srbije, BiH, ove godine i iz Slovenije, stvaraju u ovom živopisnom kraju svoja djela i poklanjaju ih Privredniku, a Privrednik ih na svojim humanitarnim aukcijama prodaje. Sav prihod ide za stipendiranje talentiranih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti. Koristim priliku da se zahvalim svim likovnim umjetnicima koji sudjeluju na ovim hvalevrijednim kolonijama a posebno našem Frani Radaku koji je od početka ovdje s nama i zaštitni znak ove akcije. Također i Miloradu Janjiću kao organizatoru. Zahvaljujem se i našim dragim prijateljima slikarima iz Banja Luke koji su tu s nama već nekoliko uzastopnih kolonija.

A Vladimiru Matijeviću u ime svih članova, aktivista, simpatizera i stipendista Srpskog privrednog društva Privrednik veliko i neizmjerno hvala za sve što je učinio za srpski narod i njegove mlade naraštaje. Neka mu je vječna slava.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email