Vaso Čubrilović – najmlađi učesnik Sarajevskog atentata

Piše: Žarko Marković

Zajedno sa još 24 optuženika suđeno mu je za veleizdaju. Pošto je bio maloljetan, nije osuđen na smrt. Osuđen je na 16 godina najstrožeg zatvora. Kaznu je služio u austrijskom Melesdorfu i Zenici. Ukupno je iza rešetaka proveo nešto više od četiri godine, od čega čak tri u samici

Vaso Čubrilović, foto: Wikipedia

„Da li je sarajevski atentat prouzrokovao rat? Nedavno je kod mene bio jedan dopisnik nemačkog lista i pitao me šta ja mislim, da li bi bilo Prvog svetskog rata da nije bilo sarajevskog atentata. Nasmejao sam se, pa sam mu odgovorio: gospodine, u istorijskoj nauci nema hipotetike, šta bi bilo da je bilo, nego šta je bilo i tačno kako je bilo. I koje su posledice. Možemo samo konstatovati da je atentat bio, da je iskorišćen za početak Prvog svetskog rata. Lično mislim da bi i bez atentata došlo do rata. Uostalom, Drugi svetski rat je počeo i bez atentata“, ovako je 1981. godine govorio Vaso Čubrilović, tada ugledni akademik, istoričar, profesor beogradskog univerziteta, jedan od najvažnijih intelektualaca u Jugoslaviji. Bila je to jedna od rijetkih prilika kada je, kao najmlađi učesnik Sarajevskog atentata na Franca Ferdinanda, govorio o tom događaju. Uglavnom je izbjegavao da o tome javno priča. Naknadno su njegova zapažanja o događaju koji je promijenio svijet objavljena u knjizi „Sećanja“.

„Pravo da vam kažem, nekad mi se smuči što sam uopšte bio u tom atentatu“, rekao je novinaru. Rekao je to ne zbog toga što je odricao svoje uloge u tom događaju, već što su oni koji su ga o tome pitali smatrali da zna mnogo više nego što želi da kaže.

„Posle svih tih pitanja, da ja moram nešto znati zato što sam učestvovao. Pa najmanje smo mi đaci znali šta se dešava. U takvim poslovima ko obaveštava. Međutim, sve što je dosad saznato, ovo govorim kao istoričar, ne prevazilazi ono što su Princip, Grabež i Čabrinović rekli u istrazi. Od Vojislava Tankosića dalje – nema dokaza ko je još učestvovao i da li je učestvovao. Jedino, kažu, da je Apis, kad je tražio pomilovanje, nešto o tome govorio. Za pravog istoričara to nije merodavno, jer kad je čovek osuđen na smrt i traži pomilovanje, on može da napiše i ono što nije hteo. A reklo mu se da napiše, jer nekome je to trebalo iz političkih razloga. Mimo toga se ništa više ne zna“, rekao je Čubrilović u razgovoru sa legendarnim Borom Krivokapićem.

Kako se Vaso Čubrilović, još maloljetan, obreo u Mladoj Bosni, danas je manje-više poznato.

Rođen je 14. januara 1897. godine u Gradišci. Otac Jovo bio je učesnik ustanka u Bosni 1875-1878, a umro je godinu nakon što se Vaso rodio. Otac mu je porijeklom iz Krupe na Vrbasu, mjesta nedaleko od Banjaluke, odakle potiče i danas brojna loza Čubrilovića. Vaso je bio najmlađi od ukupno desetoro njegove djece.

U 11. godini ostaje i bez majke Savke, pa brigu o njemu preuzima stariji brat Veljko koji je radio kao učitelj u Tuzli i Priboju na Majevici. Nakon završetka osnovne škole u Gradišci, Vaso odlazi kod brata u Tuzlu gdje upisuje gimnaziju. U šestom razredu ulazi u Mladu Bosnu sa čijim članovima je Veljko od ranije održavao kontakte. Početkom 1914. godine demonstrativno napušta svetosavsku priredbu u školi zbog intoniranja himne caru Franji Josifu, nakon čega biva izbačen iz škole. Prelazi u Sarajevu kod sestre Stake i nastavlja školovanje u gimnaziji. Tamo se dublje povezuje sa Danilom Ilićem i drugim članovima Mlade Bosne.

U junu iste godine učestvuje u atentatu na austrougarskog prestolonasljednika. Stajao je kod Više djevojačke škole u Sarajevu sa bombom i revolverom, ali nije dočekao da djeluje jer je Gavrilo Princip nešto ranije ispalio hice koji su okrenuli točak svjetske istorije. U velikoj potjeri za učesnicima atentata biva uhvaćen u današnjoj Kozarskoj Dubici i prebačen u Sarajevo.

Zajedno sa još 24 optuženika suđeno mu je za veleizdaju. Branio ga je čuveni Rudolf Cistler. Pošto je bio maloljetan, nije osuđen na smrt, za razliku od njegovog brata Veljka. Vaso je osuđen na 16 godina najstrožeg zatvora. Kaznu je služio u austrijskom Melesdorfu i Zenici. Ukupno je iza rešetaka proveo nešto više od četiri godine, od čega čak tri u samici. Osim Veljka, još jedan njegov brat, Branko, je osuđen, i to u famoznom banjalučkom veleizdajničkom procesu. Dobio je 14 godina zatvora. Zanimljivo je da je iza rešetaka dospjela i sestra Staka zato što je u pismu bratu Branku, u kojem ga obavještava o Veljkovoj smrti, napisala da mu je „brat bio junak“. Austrougarske vlasti su to ocijenile kao „slavljenje pokojnikovog djela“.

Nakon izlaska iz zatvora i pada austrougarske monarhije, Vaso konačno završava gimnaziju u Sarajevu, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, a studiranje na istom fakultetu nastavlja u Beogradu, gdje je i diplomirao 1922. Dva puta se ženio, sa Radunkom Anđelković dobio je sina i kćerku, dok sa Danicom Tripković nije imao djece.

Doktorirao je istoriju 1929. godine na Univerzitetu u Beogradu na temu „Bosanski ustanak 1875-1878“ u kojem je, kako je već navedeno, učestvovao i njegov otac. Iste godine ga kao asistenta prima jedan od najvećih srpskih istoričara Vladimir Ćorović za kojeg je Čubrilović kasnije govorio da je u velikoj mjeri uticao na njegov profesionalni angažman.

Univerzitetsku karijeru prekida mu Drugi svjetski rat. Kao člana Savjeta zemaljske odbrane pri komandi Vojske Kraljevine Jugoslavije uhapšen je u Risnu u junu1941. Zatvoren je u Gestapov istražni zatvor, a zatim i u zloglasni Banjički logor, odakle je oslobođen krajem 1942. godine. Ostao je u okupiranom Beogradu do kraja rata.

Nakon uspostavljanja nove države postaje član Komunističke partije, a u prvim poslijeratnim godinama obavljao je dužnosti ministra poljoprivrede i ministra šumarstva. Nastavlja karijeru na univerzitetu, postaje redovni profesor, a na kraju i dekan Filozofskog fakulteta. Godine 1959. postaje dopisni, a 1961. redovni član SANU.

Od brojnih nagrada i priznanja vrijedi izdvojiti titulu počasnog doktora Univerziteta u Banjaluci koju je dobio 1989. godine. Čubrilović, iako je život provodio u Beogradu, nije zaboravio područja u kojima je stasao i gdje je počinjao svoj „zavjerenički“ život. Redovno je obilazio Gradišku i Priboj, otvarao biblioteke i poklanjao knjige.

Ovaj neposredni učesnik velikih istorijskih dešavanja i svjedok jedne epohe, djelovao je na javnoj, pedagoškoj, naučnoj i akademskoj sceni više od 70 godina.

Preminuo je 11. juna 1990. godine.

 

Vremeplov


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: