Povijest nekadašnje najveće stranke Srba u Hrvatskoj započela je palindromne 1881. godine na zboru u Rumi. Njezin cilj bio je djelovati samostalno u odnosu na vlast i opoziciju, a svoje su ciljeve zacrtali u nekoliko programskih točaka 1887. godine. Bilo je važno očuvati srpsku narodno-crkvenu autonomiju, zahtijevati promjenu školskog zakona na način da srpski jezik i ćirilica budu ravnopravni s drugima, podupirati srpske ustanove i djelovati na boljitku srpskog naroda. Također, odobravali su i pripajanje Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj, ali i reorganizaciju, decentralizaciju te smanjenje birokracije.
Prva dva desetljeća postojanja stranka je provela u opoziciji, često nemajući svojih zastupnika i sugovornika na političkoj sceni, a događali su se razlazi i sukobi unutar stranke. Čak dolazi i do podjele stranke na način da nekada jedinstvena stranka koja djeluje i na području Banske Hrvatske i južne Ugarske (Srpske Vojvodine) prestaje djelovati zajedno, već u južnoj Ugarskoj djeluje Radikalna stranka, a u Hrvatskoj Srpska samostalna stranka.
Snažni zaokret događa se 1902. godine kada se mijenjaju i nadopunjuju programske točke iz 1887. i u stranku prodire mlađa struja. Pored već spomenutih ciljeva, navodi se i slobodna upotreba srpske zastave i ćirilice, a nova odrednica stranke bila je izjednačavanje srpskih i hrvatskih interesa k autonomiji.
Članovi stranke bili su većinom građanski orijentirani, što stranku približava građanskim liberalnim načelima, ali se nastojalo pridobiti pripadnike svih socijalnih slojeva. Nova politika, u pogledu suradnje s hrvatskim strankama, dovela je do Politike novog kursa i stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije čiji je sastavni dio bila i Srpska samostalna stranka koja je svoju dalju povijest vezala uz ovu koaliciju.
U razdoblju do početka Velikog rata kao lider Srba, ali i Koalicije istaknuo se Svetozar Pribićević koji se zalagao za jednakost Srba i Hrvata te jugoslavenstvo. U ovo se vrijeme Koalicija nalazila na vlasti, ali s ograničenim mogućnostima zbog zabrana od strane austro-ugarske vlasti te montiranim Veleizdajničkim i Friedjungovim procesom.
Svoje postojanje Samostalna srpska stranka dovršila je raspadom Austro-Ugarske i stvaranjem Jugoslavenske demokratske stranke u novom Kraljevstvu SHS. U razdoblju djelovanja Srpske samostalne stranke nastajalo je više časopisa i novina koje su propagirale temeljna načela stranke. Mogu se izdvojiti Srpski glas, Srpski zabavnik, Vrač Pogađač, Srpski glasnik, Srpsko kolo, Srbin, ali je neprikosnovenu ulogu u medijskom prostoru imao Srbobran (od 1903. Novi Srbobran) koji je bio glasnik Srpske samostalne stranke.
