Zamijetila sam zelene gusjenice na ukrasnom grmlju. Najprije sam pomislila da se radi o gubaru. Radi veliku štetu. O čemu je riječ?
Marija J., Drniš
Nametnik koji je napao vaše biljke je šimširov moljac (Cydalima perspectalis). On i ove godine nanosi milijunske štete (ekonomske i ekološke) diljem Hrvatske. Na jugu Hrvatske šimširov moljac je uništio brojne ukrasne grmove, a veliku štetu radi i u kontinentalnim dijelovima naše zemlje. To je strana invazivna vrsta porijeklom iz Azije, koja je u Europi prvi put registrirana 2006., a u Hrvatskoj su je 2012. na području Istre detektirali znanstvenici Hrvatskog šumarskog instituta. Šimširov moljac može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira (Buxus spp.). Vrsta je vjerojatno unesena preko uvoznih sadnica šimšira. Da bi se moljac na vrijeme uočio potrebno je posebno u proljeće redovno kontrolirati biljke šimšira razmicanjem grana. Prvi znak da je biljka napadnuta svilene su niti koje zapredaju grančice. Kod jakog napada s njima je prekrivena cijela biljka, koja je ostala bez lista. Leptir odlaže jaja s unutrašnje strane lista, tako da se kod pregleda grmlja treba obratiti pažnja na unutrašnjost biljaka. Proždrljiva mlada gusjenica šimširova moljca je zeleno-žute boje s crnom glavom, a za svog razvoja može pojesti i do 40-ak listova dnevno. Odrasle gusjenice su duge do četiri centimetra, zelene su boje s debelim crnim i tankim bijelim prugama te imaju crne točke na leđnoj strani. Odrasla gusjenica se hrani lišćem, zelenim izbojcima i korom biljke.
Štetnik se može suzbijati mehaničkim i kemijskim metodama. Mehanički se mogu uklanjati zapreci u kojima gusjenica prezimljuje (savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete). Ukoliko se na biljkama zamijeti napad potrebno je biljku orezati i biljni materijal spaliti. Gusjenice i kukuljice se mogu sakupljati ručno ili se biljke mogu ispirati visokotlačnim čistačima. U Hrvatskoj još uvijek nemamo registrirana kemijska sredstva (insekticide) kojima se možemo boriti protiv ovog invazivnog nametnika. Protiv njega možemo koristiti druge djelatne tvari koje su kod nas registrirane protiv nekih drugih štetnika na ukrasnom bilju. Najprihvatljiviji su oni insekticidi koji su manje škodljivi za pčele i imaju manji negativni utjecaj na okoliš i druge korisne organizme. To su sredstva na bazi tiakloprida (Calypso 480 SC 0,02-0,03%), alfacipermetrina (Fastac EC 0,015%), deltametrina (Decis 2.5 EC 0,03%) ili metoksifenzoida (Runner SC 0,04-0,05%). Kemijska sredstva preporučljivo je primjenjivati onda kada pčele ne lete, a poslije prskanja savjetuje se prekrivanje grmova folijom kako bi se uništio što veći broj gusjenica.
Šimšir se kod nas donedavno tradicionalno uzgajao kao ukrasni grm ili još češće kao topijar (oblikovana ukrasna biljka), bez nekakvih posebnih mjera zaštite od štetnih organizama. S obzirom na to da šimširov moljac nema prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje njegove gustoće, možemo očekivati širenje na cijelo područje Hrvatske i samim tim veće štete. Pojave ovakvih invazivnih vrsta još jednom pokazuju da je potrebno očuvati, uzgajati i razvijati biljke koje su adaptabilne na našim područjima.
