Na koji način obraniti povrtnjak od puža koji nemilosrdno uništava nasade?
Rada L., Hrvatska Kostajnica
Puževi su rasprostranjeni na svim područjima naše zemlje. Od područja do područja može varirati zastupljenost pojedine vrste, no fauna puževa, a posebice onih štetnih, nije posebno istraživana. Puževi preferiraju vlažnija područja, a posljednjih godina im se broj povećao s obzirom na to da u toku godine imamo dosta oborina s jako toplim ljetima. Također, sve je veći broj napuštenih seoskih imanja, samim tim i veći broj neobrađenih poljoprivrednih površina, što pogoduje razmnožavanju puževa.
Puževi se hrane lišćem na kojem izgrizaju rupe ili ostave epidermu. Osim lišća, izgrizaju klice i mlade stabljike. Hrane se svim vrstama povrća osim lukom i češnjakom. Često napadaju i ratarske kulture. Izrazito su proždrljivi jer slabo iskorištavaju hranu, tako da dnevno mogu pojesti do 50 posto svoje težine. Oštećenja, ali i tragovi prisutnosti sluzi i izmeta jako smanjuju vrijednost proizvoda i često ga čine tržišno neupotrebljivim.
Puževe dijelimo na golaće i one s kućicom. Veličina varira ovisno o vrsti, no najčešće štetne vrste su dimenzija od četiri do deset centimetara. Puževi golaći imaju na glavi dva para ticala. Na vrhu dužeg para nalaze se oči. Puževi najštetniji ratarskim i povrtlarskim kulturama ubrajaju se u skupinu Pulmonata, što znači da su dvospolci i da dišu plućima. Najvažniji rodovi golaća su Limax, Arion, Deroceras i Milax, a puževa s kućicom Helix i Helicella.
Većina puževa ima jednu generaciju godišnje. Ovisno o vrsti, prezimljuju u tlu u različitim stadijima. Jaja odlažu tokom lipnja i srpnja u skupinama od deset do 40 jaja u tlo blizu korijena, što opet ovisi o vrsti puža. Utvrđeno je da jedna jedinka roda Arion može odložiti od 400 do 500 jaja. Za 35 do 40 dana iz jaja izlaze mladi puževi koji nakon dva mjeseca postaju spolno zreli. Puž živi do godinu dana. Optimalne temperature za razvoj većine štetnih vrsta su 12 do 22 ºC i vlaga tla od 20 do 30 posto.
Suzbijanje puževa provodi se agrotehničkim mjerama (odvodnja, česta obrada tla), fizikalnim mjerama (tvari koje djeluju abrazivno kao što je gašeno vapno koje djeluje dehidrirajuće na puža, no treba voditi računa da se učestalom primjenom mijenja pH vrijednost tla, zatim pepeo, mineralna gnojiva), mehaničkim mjerama (posebno konstruirane ograde, sakupljanje), “pivskim trapovima” na manjim površinama, to jest za manje vrtove u zemlju se ukopaju na nekoliko mjesta posudice u koje se ulije pivo: kako puževe privlači miris piva, oni će se u toku večeri utopiti u njemu. Mogu se spravljati i pripravci na bazi juhe od biljaka koje ih također odbijaju svojim mirisom, npr. lavanda. Iako u povrtnjacima predstavljaju problem nakupine zemlje koje krtica izbacuje izlazeći na površinu, dobro je znati da je krtica korisna jer se hrani puževima. Među životinje koje se hrane puževima spadaju i jež i indijska patka trkačica, koja se hrani isključivo puževima i ne oštećuje povrće. Kako bi se ježevi nastanili u vrtu potrebno im je prirediti stanište koje je moguće izraditi od raznih materijala: šiblja, gline ili drvenih dasaka.
Puževi se mogu suzbijati i kemijskim sredstvima. Limacidi se upotrebljavaju kao zatrovani mamci koji se rasipaju po tlu uz biljke ili se stavljaju u male hrpice. Primjenu zatrovanih mamaca treba ponavljati ako su izgubili privlačnost za puževe, a napad se nastavio. Zaštita od puževa se može provoditi i nematodom Phasmarhabditis hermaphrodita koja je nametnik na puževima i ne oštećuje biljke. Nematode ulaze u puževo tijelo i njime se hrane, razmnožavaju i na kraju parazitirani puž ugiba, a nematode izlaze i traže novoga puža. Pokusi s nematodom provođeni na Agronomskom fakultetu pokazali su se uspješnima.
