Godišnjica prvog objavljivanja stihova hrvatske himne Antuna Mihanovića „Horvatska domovina“, danas poznatije pod nazivom „Lijepa naša domovino“, u domaćim medijima popraćena je brojnim prigodnim tekstovima. Mnogi informativni i kulturni portali tog 14. ožujka ili uoči tog datuma objavili su prigodne podsjetnike s podacima o izvornom i aktualnom nazivu ove pjesme, mjestu i vremenu njezina prvog objavljivanja, autoru njezina teksta, kao i autoru njezine kasnije komponirane glazbene podloge. Potonji je najčešće spomenut tek usput, uz formulaciju da je „Lijepu našu“ uglazbio „Vinkovčanin Josip Runjanin“ (primjerice ovdje, ovdje, ovdje, ovdje), međutim, njegovo ime navedeno je kao „Josip“, a ne „Josif“. Provjerili smo i kako je njegovo ime navedeno u udžbenicima povijesti za osnovne i srednje škole[1] i utvrdili da se i u njima navodi – Josip Runjanin.

Istražili smo je li ova varijanta imena točna i povijesno utemeljena i što kažu povijesni i stručni izvori.

Runjaninovo ime zabilježeno je uz datum njegova rođenja 1821. godine, na dan 26. studenog po starom odnosno 8. prosinca po novom kalendaru, prilikom krštenja u vinkovačkom hramu Srpske pravoslavne crkve posvećene Silasku Svetog Duha četiri dana kasnije, kada ga je krstio vinkovački paroh Adam Popović.[2] U protokolu rođenih i krštenih njegovo ime glasi: Josif Runjanin. U istom mu je obliku ime zapisano i nakon smrti u Novom Sadu, 8. siječnja po starom odnosno 21. siječnja po novom kalendaru 1878. godine,[3] a upravo u tom obliku uklesano je i na njegovom nadgrobnom spomeniku na novosadskom pravoslavnom Uspenskom groblju (vidljivo na slici dostupnoj ovdje, arhivirano ovdje).

Osim što potvrđuju njegovu pripadnost pravoslavnoj crkvi od početka do kraja života, ovi zapisi jasno pokazuju da je njegovo ime u službenoj evidenciji bilo i ostalo Josif, kao u to doba jedini način bilježenja biblijskog imena Yosef korišten među srpskim pravoslavcima.

Inače, u različitim okolnostima njegova profesionalnog života Runjaninovo je ime, baš kao i prezime, u glavninom vojnim evidencijama u kojima se može pronaći, transkribirano na različite načine, pa se tako, primjerice, u dokumentima Vojne krajine, obvezno bilježenim na njemačkom jeziku, najčešće navodi u skraćenoj varijanti, kao „Runianin Jos.“,[4] uz obvezan dodatak njegova u datom trenutku važećeg vojnog čina. Kad ga navode u punoj formi, njemački ga dokumenti pak obvezno zapisuju u sebi svojstvenom obliku „Joseph“.[5]

Koliko je poznato, oblik „Josip Runjanin“ prvi je put upotrijebljen 1846. godine unutar „Obćeg zagrebačkog kolendara“,[6] tiskovine koja je popularizirala ideje ilirskoga pokreta, ponajviše one nastale u krugu bliskom Ljudevitu Gaju, kojem je pripadao i Runjanin.

Ovakvi, različiti načini navođenja istog imena iste osobe u ono se doba mogu objasniti specifičnim vremenskim okolnostima u kojima je tek bio otpočeo proces formiranja unificiranog načina bilježenja znakova i riječi u jezicima južnoslavenskih naroda, uključujući i hrvatski te srpski, zbog čega je navođenje pojedinih osobnih imena u „prevedenoj“, lokalnom podneblju bliskije zvučnoj inačici bio čest slučaj. S vremenom, takva su rješenja, za razliku od niza drugih prijedloga Gajeva ilirskog kruga, odbačena, te bi u duhu modernoga hrvatskog (kao i srpskog) jezika, inzistiranje na imenu „Josip Runjanin“ umjesto izvornog „Josif  Runjanin“, bilo slično inzistiranju na njegovoj, duhom vremena uzrokovanoj, najčešće zabilježenoj formi „Joseph Runianin“. Usput, moguće je navesti i slučajeve u kojima je prezime Runjanin i u srpskim izvorima onog vremena bilo bilježeno u za današnje standarde neprikladnoj formi, kao Руняанин,[7] u formi bližoj suvremenom ruskom standardu.

Zaključno, tvrdnja da je kompozitor hrvatske himne „Josip Runjanin“ nije u potpunosti točna jer se njegovo ime prema izvornim povijesnim dokumentima bilježilo kao „Josif Runjanin“. Iako su obje varijante prisutne u literaturi, točnije bi bilo koristiti oblik koji je zabilježen u matičnim knjigama i na nadgrobnom spomeniku. Ovakav pristup doprinosi ne samo preciznosti već i potpunijem sagledavanju njegove biografije.

[1] usporediti: Povijest 7 (Zagreb: Alfa, 2020), Tragovi 3 (Zagreb: Školska knjiga, 2021)

[2] Faksimil „Protokol krštenih hrama Svetoga Duha u Vinkovcima. Knjiga 2, list 6, redni broj 31“ u: Ilija Vrsajkov, Josif Runjanin: život i delo, str. 26.

[3] Matica umrlih svete Uspenske crkve novosadske srpsko-pravoslavne od 1878. godine. Knjiga 4, list 85, tekući broj 4

[4] usporediti:“(3.) Carlstädter Mil. Gränz IR. Stab: Ogulin”, Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthumes, Wien 1840., str. 239. , “(10.) Banat Mil. Gränz IR. Stab: Glina”, Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthumes, Wien 1841., str. 253. , “(10.) Banal Mil. Gränz IR. Stab: Glina”, Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthumes, Wien 1845., str. 260.

[5] usporediti: “(10.) Banal-Mil.-Gränz-IR. Stab: Glina … Stabs-Officiere”, Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthumes, Wien 1850., str. 310. , “(10.) Banal-Mil.-Gränz-IR. Stab: Glina … Stabs-Officiere”, Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthumes, Wien 1857., str. 365.

[6] “10. Pàrvi banovci”, Obći zagrebački kolendar za godinu 1846., tečaj pàrvi, uredjenjem Slavoljuba Vèrbančića izdaje ga Lav. Župan, Tiskom Franje Suppana, Zagreb 1846.

[7] „U Topuskom dne 22. jula 1861.“, Srbski dnevnik, Novi Sad 10 (69), str.2.

Financira Europska unija – NextGenerationEU.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

This post is also available in: English