U proteklim mjesecima u dijelu hrvatskog medijskog prostora pojavile su se kritike pojedinih kulturnih manifestacija koje organiziraju udruge srpske nacionalne manjine. U tim se napisima događanja često opisuju kao politički motivirana ili provokativna, pri čemu se fokus rasprave premješta sa samih okolnosti njihova organiziranja na navodne šire kulturne i političke implikacije. U nastavku teksta provjeravamo točnost tvrdnji iznesenih u povodu jednog takvog događaja.

U organizaciji pulskog pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta 14. studenog ove godine u sklopu Dana srpske kulture održana je promocija novog izdanja autobiografije slavnog modernističkog slikara Vlahe Bukovca (1855.-1922.), naslovljene Moj život. Pojedini mrežni portali (Narod.hr, Juginfo.hr, Teleskop) ustvrdili su da je riječ o „novom pokušaju“ prisvajanja hrvatske kulture, uklapajući događaj u širi narativ prema kojem Srbija sustavno nastoji prisvojiti kulturnu baštinu Dubrovnika i Hrvatske.

Međutim, analiza dostupnih činjenica ne potvrđuje takve navode. Čin organiziranja promocije knjige hrvatskog umjetnika od strane srpske manjinske organizacije samo po sebi ni po čemu ne bi trebalo predstavljati čin kulturne ili političke hegemonije, a ovakvi elementi nisu nigdje vidljivi ni u konkretnom slučaju iz Pule. U pozivu na promociju, koji je organizator objavio na društvenim mrežama (dostupno ovdje, arhivirano ovdje, plakat događaja dostupan ovdje), ne spominje se etnička pripadnost Vlahe Bukovca, niti se autor predstavlja kao pripadnik srpske kulture. Slično vrijedi i za sam tijek događanja, o kojem su izvještavali lokalni i kulturno orijentirani mediji čiji su novinari bili prisutni na licu mjesta (primjere vidjeti ovdje, ovdje, ovdje).

Promocija je održana u prostoru Gradske knjižnice i čitaonice u Puli, a nazočili su joj i javni dužnosnici, među njima pulski gradonačelnik Peđa Grbin, pročelnik Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica te pročelnica za kulturu Grada Pule Paola Orlić (dostupno ovdje, arhivirano ovdje). Nijedan od prisutnih nije naknadno iznio primjedbe na sadržaj ili karakter događanja.

Dodatno, kako je upravo izdavaštvo jedna od osnovnih i najdugovječnijih djelatnosti Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, organizacija književnih promocija dio je njezine redovne djelatnosti, koja je u okviru zakonski zajamčenih prava nacionalnih manjina. Knjiga Moj život objavljena je u izdanju ugledne novosadske izdavačke kuće Akademska knjiga, čija su izdanja dostupna i u hrvatskim knjižarama.[1] U tom kontekstu, gostovanje izdavača iz Srbije na festivalu u Hrvatskoj ne predstavlja neuobičajenu niti provokativnu praksu.

Nit koja primarno spaja Srpsko kulturno društvo Prosvjeta i Dane srpske kulture s Vlahom Bukovcem, prema tome, ne bi se niti trebalo tražiti u samoj Bukovčevoj ličnosti, već u izdavaču predstavljane knjige odnosno njezinu uredničkom timu, tim više što su na istom festivalu javnost u Hrvatskoj upoznali i s drugim svojim recentnim izdanjima i projektima.[2] Gostovanje srbijanske izdavačke kuće na festivalu u Hrvatskoj, kao ni objavljivanje zapisa hrvatskog umjetnika od strane nakladnika iz Srbije, stoga se ne mogu smatrati poticanjem tenzija, već naprotiv pokušajem njihova nadvladavanja.

Rođen u Hrvatskoj, po ocu Talijan i po majci Hrvat, Vlaho Bukovac je tijekom života i karijere djelovao u više europskih sredina, uključujući Hrvatsku, Srbiju, Češku i Francusku, zbog čega se njegovo stvaralaštvo u stručnoj literaturi često opisuje kao povezano s različitim kulturnim i umjetničkim kontekstima.[3]

Zaključno, analiza navedenih medijskih napisa pokazuje da su tvrdnje o „provociranju“ i „svojatanju“ Vlahe Bukovca u Puli u izravnoj suprotnosti s javno dostupnim i provjerljivim činjenicama o samom događanju. Na temelju dostupnih izvora ne može se potvrditi tvrdnja da je promocija Bukovčeve autobiografije u Puli imala za cilj prisvajanje hrvatske kulturne baštine.

Takvi navodi predstavljaju dezinformiranje javnosti o sadržaju i karakteru događanja u organizaciji srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Objavljivanje takvih netočnih tvrdnji pridonosi stvaranju nepovjerenja i dodatnoj polarizaciji u javnom prostoru, osobito kada je riječ o temama koje se odnose na nacionalne manjine.

[1] Usporediti: https://www.superknjizara.hr/hr/akademska-knjiga-novi-sad-1; https://www.jesenski-turk.hr/en/akademska-knjiga-novi-sad-1; https://www.knjizara-dominovic.hr/proizvodi/izdavaci/akademska-knjiga/ (pristup 23.12.2025)

[2] https://www.mojnovisad.com/vesti/novosadska-akademska-knjiga-u-zagrebu-i-puli-id73469.html (pristup: 23.12.2025)

[3] Prema: Jukić, Tatjana. „Ilirizam i tumačenje snova: Gundulići Vlaha Bukovca“ u: Poznańskie Studia Slawistyczne 2 (Poznan, 2012): 189-211. i Petrinec, Sanja. „Hrvatski slikar svjetskog glasa“. HEP Vjesnik 222/223 (srpanj-kolovoz 2009): 48.

Financira Europska unija – NextGenerationEU.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

This post is also available in: English