Kad se govori o kulturama južnoslavenskih naroda, uključujući, naravno, i Srbe, često se potenciraju diskontinuiteti. U kulturi obilježenoj diskontinuitetima, kontinuiteti i tradicije bivaju još važniji nego drugdje. Tradicija Sajma knjiga u Beogradu u tom smislu ima hvalevrijedan značaj. Prvi Sajam knjiga u Beograd otvoren je 1957. godine. Otvoren je na lokaciji Beogradskog sajma, u posljednjoj dekadi oktobra, a otvorio ga je Rodoljub Čolaković. Na tom prvom sajmu bilo je 60 domaćih izdavača i 36 inostranih, i to iz 16 država Evrope, Azije i Amerike. Sajam je trajao šest dana. Fascinantno je da su osnovne koordinate sajma sve ovo vrijeme ostale nepromijenjene. Sajam se sve vrijeme održava na istom mjestu, uvijek ga otvara neki istaknuti književni stvaralac, te je sve vrijeme međunarodni.

Naravno, neke stvari su se i mijenjale, ali nabolje. Broj izdavača, i domaćih i stranih, drastično se povećao. Povećao se i broj zemalja iz kojih dolaze izlagači. Povećao se i broj dana trajanja sajma, pa posljednjih godina uglavnom traje osam dana, dok je tekuće godine, evo, trajao čak i devet. A uvedene su takođe i neke novine na tragu praksi drugih svjetskih sajmova. Takva je, recimo, novost uvođenje zemlje specijalnog gosta. Prva zemlja gost 2002. godine bila je Norveška. A u kasnijim godinama, zemlje gosti su bile, primjera radi, Kanada, Italija, Grčka, Kina, Iran, Egipat. Ove godine je zemlja gost bila Francuska. A sajam je ove godine otvorio ugledni beogradski pisac i izdavač Vladislav Bajac u društvu francuskog kolege Matijasa Enara. Kad je pak riječ o atmosferi i značaju sajma, rečenice Ive Andrića iz 1970. i danas zvuče tačno: „Već na prvi, površan pogled može se videti želja da Sajam bude otvoren prozor sa dvostrukim vidikom, sa vidikom za našeg čoveka u strani svet knjige i vidikom za stranca na put i razvitak knjige u književnostima naših naroda.“

Autor ovog teksta obišao je mnoge svjetske književne sajmove: od Geteborga do Lajpciga i od Londona do Teherana, pa na tragu tih poređenja može reći da Sajam knjiga u Beogradu može bez trunke srama da s njima stane rame uz rame. Sajam knjiga u Beogradu je i prodajna manifestacija gdje desetine i stotine hiljada čitalaca kupuju knjige s velikim popustima, ali i mjesto susreta književnih profesionalaca. Naročito je ta vjernost publike impresivna. Mada ulaznica za današnje srpske prilike i nije odveć jeftina, pošto iznosi 350 dinara, odnosno tri evra, gužve su bile svakodnevne. Tako je svake godine, čak i u teškim vremenima, kad su bile sankcije. Čak i u godini pandemije korone, održana je neka vrsta „zamjenskog Sajma“ pošto je bilo moguće naručiti dostavu knjiga s popustom, a onlajn su održavane tribine i promocije. Otud su se ove godine i književni insajderi i „obični“ čitaoci zabrinuli zbog najava da bi ovo mogla biti posljednja godina održavanja Sajma knjiga na tradicionalnoj lokaciji, pošto je u planu da se cijelo sajmište do 2027. prebaci u Surčin. Ipak, to još uvijek nije zvanično. Govorka se, naime, u rušenju najvećeg dijela sajmišta, ali se zna da se Hala 1 zbog njenog kulturno-istorijskog značaja neće rušiti, a ona je ubjedljivo najvažnija za Sajam knjiga. Lavovski dio sajma, naime, nalazi se ispod veličanstvene kupole koju je, podsjetimo, skupa sa Miloradom Pantovićem i Milanom Krstićem projektovao Branko Žeželj.

Francuska je kao ovogodišnja zemlja gost dovela neke od najvećih zvijezda ovogodišnjeg sajma: od Erika Emanuela Šmita preko pomenutog Enara do svjetski slavnog ekonomiste Tome Piketija. Brojni izdavači obogatili su ponudu novim izdanjima francuskih pisaca. Takođe, francuski izdavači predstavili su, između ostalog, svoje prevode srpskih i drugih regionalnih pisaca na francuski jezik. Najveći izdavači, oni koji imaju najveće štandove na najboljim lokacijama u Hali 1, a to su, nabrojimo samo neke, Laguna, Vulkan, Službeni glasnik, Agora, Geopoetika, Akademska knjiga, spremili su za Sajam neke izuzetno zanimljive knjige. Primjera radi, Geopoetika je paralelno sa zagrebačkim Frakturinim izdanjem objavila knjigu Snježane Banović „Kronika sretnih trenutaka“. Na sličan način, novosadska Akademska knjiga donosi novi roman Slobodana Šnajdera „Anđeo nestajanja“. Agora je poslije višegodišnje pauze publikovala novi roman jednog od vodećih srpskih savremenih pisaca Vladimira Pištala: „Pesma od tri sveta“. Laguna je objavila nove knjige Džampe Lahiri i Etgara Kereta, a Vulkan najnovijeg Stivena Kinga. Među novim izdanjima Službenog glasnika su i novi naslovi njihovih poznatih favorita poput nobelovke Olge Tokarčuk. Međutim, prava živost srpske izdavačke scene vidi se tek kad se zaviri u ponudu onih manjih izdavača kakvi su Lom, Arete, Karpos, Darma, Književna opština Vršac i mnogi drugi. Iako se izdavači žale da je prodaja ove godine bila nešto lošija nego one prethodne, imajući u vidu inflaciju i ekonomsku situaciju u cjelini, ponovo se pokazalo da ljudi u Srbiji drže do knjige i čitanja. I ono što je naročito lijepo je što na sajam zaista dolaze sve generacije: od djece do ljudi koji hodaju uz pomoć štapa, kao u onom starom medijskom sloganu – od 7 do 107 godina.