fbpx

Srpsko privredno društvo Privrednik i ove godine raspisalo je natječaje za stipendiranje talentiranih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti iz svoja dva fonda, Fonda “Vladimir Matijević” i Fonda “Ivana Vujnović”. I ove godine na natječaje za dodjelu stipendija prijavio se velik broj kandidata. Iako se u Privredniku ulažu veliki napori da se osiguraju što veća sredstva za stipendije, svi prijavljeni, nažalost, ni ove godine neće moći dobiti stipendije. Unatoč brojnim Privrednikovim dugogodišnjim i tradicionalnim donatorima, unatoč brojnim dobrotvornim aktivnostima koje Privrednik organizira, sredstava nema dovoljno za sve.

Privrednik je stoga ove jeseni pokrenuo internetsku kampanju pod nazivom “Oslonac mladima”. Cilj kampanje je da se što veći broj ljudi potakne na solidarnost i podršku mladima koji imaju talent i želju da se obrazuju, pa i s najmanjim donacijama putem trajnog naloga ili jednokratnom pomoći (www.privrednik.hr). Pojednostavljene su tehničke mogućnosti donacija. Za sada su ovu kampanju, kao svojevrsni ambasadori, podržali naši istaknuti umjetnici, muzičar Momčilo Bajagić Bajaga i glumac Goran Bogdan. Ovim gestom ova dva velika čovjeka i vrhunska umjetnika daju nezamislivo snažan vjetar u leđa mladim ljudima da se obrazuju i da ne trebaju skrivati svoj nacionalni ili bilo koji drugi identitet. I druge poznate osobe iz javnog života regije najavile su da će podržati ovu akciju.

“Moja obitelj se našla u jako teškoj situaciji iz koje se ne možemo izvući. Tata je u obitelji jedini zaposleni član. Njegova plaća bila nam je dovoljna za pokrivanje skoro svih troškova, no bilo je mjeseci kada je plaća jako kasnila ili je uopće nije dobio. Njegova firma mu duguje nekoliko plaća, a uz sve to tata ima i kredit koji treba otplaćivati”, piše jedna studentica u motivacijskom pismu koje je dio dokumentacije potrebne za uvjete Privrednikovih natječaja za stipendije. “Zbog loše financijske situacije unazad nekoliko godina i uz sve napore i želju moje mame i mene da upišem fakultet, to nisam bio u mogućnosti. Umjesto toga, uputio sam se na more da kroz sezonski rad zaradim i uštedim novac. Iako sam, zbog situacije s koronavirusom, ovo ljeto zaradio znatno manje, ipak sam uspio upisati fakultet”, piše Privredniku jedan brucoš.

Na natječaje se javljaju i prošlogodišnji stipendisti koji ističu kako im je Privrednikova stipendija uvelike olakšala školovanje. “Mogla sam plaćati mjesečnu kartu za prijevoz vlakom, mogla sam si svaki dan priuštiti hranu, mogla sam nabavljati razne potrepštine za fakultet, čak sam mogla nekada i uživati u studentskom životu. Motivacija mi se povećala jer sam se osjećala kao da netko cijeni to što ja ulažem trud u svoj studij”, piše Privrednikova stipendistica.

Čitajući motivacijska pisma, ulazite u njihove domove i živote. Upoznajete se s njihovim problemima. A životi velike većine njih su izrazito teški i traumatični. Neki nemaju jednog ili oba roditelja, nečiji roditelji ili drugi članovi obitelji su teško bolesni. Pojedina kućanstva imaju izrazito mala primanja koja nisu dovoljna ni za jednu osobu, a kamoli za cijelu obitelj koja još ima studenta koji se školuje u drugom gradu. “Moj upis na fakultet, koliko god je moje roditelje razveselio, bacio ih je i u dodatne velike troškove. Moja majka je nezaposlena, a otac ima mirovinu u iznosu od 2.100 kuna i invalidninu od 420 kuna. Od tih prihoda moji roditelji moraju pokriti svoje životne troškove i isto tako osigurati meni normalne životne uvjete, što je s raspoloživim novcem jako teško”, piše Privrednikova stipendistica koja studira izvan mjesta prebivališta.

Bez obzira na sve poteškoće s kojima se susreću, ovi mladi ljudi veliki su borci i optimisti. Previše su mladi da ih preuzme beznađe, da ih obeshrabre prepreke na koje nailaze. Teška životna realnost još uvijek im nije ubila snove. Bore se za svoje bolje sutra, žele se obrazovati, žele bolju budućnost. “Cilj mi je završiti Medicinski fakultet i napredovati u tom području. Želim dati svoj maksimum i svojim trudom izgraditi karijeru. Volim pomagati ljudima u nevolji i smatram da ću kroz medicinu to najbolje učiniti”, piše buduća doktorica medicine. Druga stipendistica koja studira biologiju poručuje kako će, kada završi fakultet, dati sve od sebe da doprinese inovacijama u znanstvenom području. Studentica psihologije smatra da psiholozi postaju sve potrebniji, ali ih društvo nedovoljno uvažava. “Sve je to obeshrabrujuće za studente koji se trude biti uspješni kako bi kasnije bili dobri psiholozi. Ali bez obzira na poteškoće, jedna od mojih ambicija uključuje provođenje istraživanja koja će u konačnici poboljšati ljudsku svakodnevicu, počevši od onih kojima je to najpotrebnije”, poručuje ova studentica.

Utješno je vidjeti kako mladi svojim trudom i znanjem žele mijenjati svijet nabolje. Da im godine, iskustvo i surova realnost ne razbiju snove, važno je vjerovati u njih i pomoći im da se ti snovi ostvare. I oni u svojim porukama poručuju kako ulaganje u obrazovanje nije trošak nego investicija i upravo je to ono što društvo mora osvijestiti. Nedopustivo je da mlada osoba koja se želi obrazovati to ne može zbog nedostatka financijskih sredstava. Iako je u Hrvatskoj školovanje naizgled besplatno, nemoguće je školovati se ako nemate sredstva za udžbenike, skripte, za prijevoz, hranu, dom. Dok sve to nije pristupačno svim učenicima i studentima, ne možemo govoriti o besplatnom obrazovanju.

Osim što dolaze iz siromašnih i zapostavljenih krajeva, Privrednikovi stipendisti nose i teret svoje nacionalne pripadnosti. Biti Srbin u Hrvatskoj i dalje nije poželjna uloga. Brojni bivši Privrednikovi stipendisti istaknuli su kako su im upravo obrazovanje i briga zajednice dali snagu da prihvate i da se ponose svojim identitetom. “Kada su me svojevremeno kolege pitali koju stipendiju primam, odgovarala sam kako primam stipendiju društva Privrednik. Svjesno sam izbjegla reći puno ime moje organizacije koja me godinama stipendirala, svjesno sam izbjegla riječ srpsko jer bi ona otkrila moj identitet”, prisjetila se bivša Privrednikova stipendistica, koja je u međuvremenu završila medicinski fakultet, razdoblja u kojem je mislila da prikrivanjem svog identiteta može nešto sakriti i lakše prolaziti kroz život. Ipak, po njenim riječima, na kraju je shvatila kako joj je upravo obrazovanje otvorilo vidike. Shvatila je kako nije bilo potrebe za takvom reakcijom. Sada, kao uspješna i obrazovana mlada žena, nema problema s nacionalnim izjašnjavanjem i ponosna je na ono što jeste. I da je samo to Privrednik učinio za ovo društvo, učinio je puno.

Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama:

NAJNOVIJE

KOMENTARI

Umirali su i drugi, ali nitko nije ostavljao ovoliku prazninu
Ispravak iskrivka